Interview: Tihomir Pop Asanović, čovjek za sva vremena
Aasa 02 S

Povratnički album nakon 35 godina: Tihomir Pop Asanović

Photo: Nikola Knežević

Čim je čuo da sam iz Jugoslavije, Sinatra je rekao – “Tito?”

Grupa Time na početku karijere: Tihomir Pop Asanović (prvi zdesna)Tihomir Pop Asanović jedan je od najboljih domaćih klavijaturista svih vremena, čovjek čije znanje i poziciju u svijetu glazbe podržava i dug popis imena s kojima je surađivao. Od dolaska u B.P. Convention Boška Petrovića, preko grupa Time, September i mnogih drugih s kojima je radio, Pop Asanović nije bio samo svjedokom, nego i važnim sudionikom nastanka rock scene bivše države.

Nakon 35 godina upravo je dovršio povratnički solo album "Povratak prvoj ljubavi" na kojem sudjeluje reprezentativna sviračka postava kakvu može samo on saskupiti na jednom mjestu, tj. albumu. Na tržištu se nedavno napokon našlo i vinilno i CD reizdanje njegovih antologijskih prvih albuma "Majko zemljo" i "Pop", koji su dugo vremena bili nedostupni široj publici. Govoreći o svojoj karijeri i životu, Pop Asanović u intervjuu “Večernjem listu” spominje susrete sa slavnim imenima s kojima je radio i susretao se dok je aktivno svirao u Jugoslaviji i kasnije kad je živio u New Yorku.      

* Zbog čega je trebalo toliko vremena, zapravo 35 godina, da se odlučiš snimiti povratnički album na koji su te godinama mnogi nagovarali?

Kad sam otišao u penziju nastupila je dosada, supruga mi je stalno govorila, "daj, napravi nešto". Onda sam bio kod svog prijatelja Nenada Čanka u Novom Sadu, i kad sam vidio koliko ima Hammond orgulja rekao sam mu kakav sam manijak i ja nekad bio, imao sam puno klavijatura. Čanak je rekao: "Možeš mi ispuniti jednu želju?". Pitam ga što, a on kaže, uzmi bilo koji Hammond, ali moraš snimiti novi album. I tako sam počeo ponovno raditi i snimati. Rekao sam mu okej, iznajmljujem na dvije godine! Onda sam sreo Želimira Babogredca koji mi je rekao da moramo za Croatia Records objaviti reizdanja moja prva dva albuma, a ja sam mu odgovorio da bih snimio i novi album. Jer Croatia Records je vlasnik mojih prvih albuma pa je bila dobra prilika da se ponovno objave nakon 45 godina. I tako smo krenuli u projekt, sve smo se brzo dogovorili i nije bilo nikakvih problema.

Novi tandem: Sabrina Hebiri i Tihomir Pop Asanović * Novi album je nedavno završen i pojavit će ovih dana, tko sve sudjeluje na njemu i kako ste snimali?

Snimio sam jedanaest pjesama, na engleskom i na hrvatskom jeziku, a snimili smo i dva videospota u studiju Croatia Recordsa, pa ćemo ostale dalje, tako da svaka dva mjeseca možemo pustiti jedan novi. Uspio sam okupiti ekipu koju nitko nije do sada, to je kao da gledaš "A stranu" na televiziji. Pored mojeg benda i pjevačice Sabrine Hebiri, sudjeluju gitaristi Vedran Božić, Dragi Jelić, Radomir Mihajlović Točak, Jani Moder, Petar Grašič i Vlatko Stefanovski, a pjevaju Aki Rahimovski i Janez Bončina, bubnjar je David Morgan, basist Davor Črnigoj. Prvi singl uskoro izlazi, a album će biti objavljen i na vinilu i na CD-u. Vedran, Točak i Dragi su u rock'n'roll pjesmama, svaki na svojoj, pa onda imamo tri, četiri ubitačna funka, i Stefanovskog koji svira za poludjeti u makedonskoj pjesmi, koju pjevaju Karolina Gočeva i Vlado Janevski. Sve su pjesme na albumu autorske, jedina stara je "Domovino moja" s albuma "Majko zemljo", koju pjevaju Aki, Janez i Sabrina.  U "Femme Fatale" repa Saša Antić iz TBF-a, a u engleskoj verziji Toni Dražić, znaju ga pod imenom Tone Tuoro. Na udaraljakama je Kubanac Lazaro Amed Hierrezuelo, fantastično svira, Primož Grašič i ovi Slovenci su mi rekli da je jedan od najboljih u svjetu, a imam i flautistu Amira Gwirtzmanai iz Tel Aviva. Kad sam počeo pripremati album probavao sam sa pet pjevačica, sve su dobile demo verzije pjesama, ali Sabrina je bila najbolja. Bend je na svim pjesmama sa Sabrinom, a gosti se mijenjaju.

* Znam da planiraš veliku seriju koncertnih nastupa ove godine, kakvi su konkretni planovi?

Prije svega ćemo u "paketu", u trećem mjesecu imati promocije albuma u Ljubljani, Zagrebu i Beogradu, sa svim gostima na albumu, kao i dva, a možda i tri koncerta u Skoplju u Filharmonijskoj dvorani. Uključena su prejaka imena pa ćemo u nizu napraviti sve promocije, datumski povezane, da svi mogu doći. Tek trebam dogovoriti koncerte u Hrvatskoj, pregovaram za INmusic festival i Špancirfest, a voljeli bi svirati i Pulu i Šibenik. Dogovaram i Sloveniju i BiH, imat ćemo puno svirki. Svakako ćemo nastupiti ma Ultri u Ulcinju, festivalima u Podgorici i Budvi, te na jazz festival u Herceg Novom. Bit ću na sva četiri festivala tamo. Pojavit ću se i na Exitu i Boom festivalu u Novom Sadu, pa na Nišvilleu, to je definitivno najbolji jazz festival u Europi. Nakon toga idemo u Bugarsku na jazz festival, pa onda novosadski, beogradski i skopski jazz festivali, sve sam uspio dogovoriti deset mjeseci unaprijed. Za sada planiram oko tridesetak nastupa. 

Zajedno na sceni: Tihomir Pop Asanović i Davorin Popović iz Indexa

* Okupio si sjajnu ekipu glazbenika koju poznaješ godinama, s nekima si odavno surađivao, jeste li napredovali u tih četrdesetak godina?

Čut ćeš pa ćeš mi reći (smijeh). Što se tiče te stare generacije iz koje su Vedran Božić, Točak, Dragi Jelić, o Stefanovskom da i ne govorim, ili Jani i Grašič, koji su jedni od najpoznatijih jazz gitarista u Europi; drugo je vrijeme, drugačiji je stil nego što je bilo nekada, sve je drugačije. Ono nekada je više bilo na "ho-ruk", a sada je kao američki dream team u košarci. Sviđa mi se što niti jedan muzičar na mom albumu ne smeta jedan drugome, svatko svira na svoj način, svaki ima svoj poseban stil. Svi su pristali sudjelovati odmah, bez ikakavog pitanja, ali ćemo promocije raditi u danima sredinom tjedna, jer većina svira vikendima na svojim koncertima.

U grupi B.P. Convention: Tihomir Pop Asanović, Mario Mavrin, Boško Petrović i Miljenko Prohaska

* Vratimo se malo u prošlost, kako si počeo svirati s Boškom Petrovićem?

Bubnjar Ratko Divjak me zamolio i rekao "Boško se zainteresirao za tebe, da li bi svirao s nama u B.P. Convention"? Rekao sam mu da nema problema, ali da se moramo uskladiti sa grupom Time. I onda smo vježbali s Timeom, a sa Boškom smo svirali, jer smo imali neku ekonomsku računicu. Prohaska, Rale i ja, tamo je i Vedran Božić prošao, Mario Mavrin je ostao do kraja s Boškom. S Boškom sam došao u priliku svirati s najboljim svjetskim muzičarima, kao što su trubač Art Farmer ili trombonist Slide Hampton, upoznao sam se s Dizzyjem Gillespijem što je bila velika stvar i s mnogima drugima. Boško je tu jednu našu mladu generaciju odškolovao i naučio. S Farmerom i Hamptonom smo svirali u dnašnjem ZKM-u, a kasnije je i Dizzy Gillespie bio kod Boška. To je iskustvo koje mlađi teško danas mogu steći i to je najveći hendikep za njih.

* S grupom Time nisi ostao predugo?

Time je kratko trajao iz ekonomskih razloga, jer nismo imali hitove. Poznati novinari pisali su o "supergrupi", odlično smo svirali, imali smo slobodu da smo mogli ozbiljno svirati. Bilo je u redu, ali nismo bili popularni kao kad su se pojavili neki drugi, recimo Bijelo dugme. Onda sam odlučio snimiti albume "Majko zemljo" i "Pop" i to je jako dobro prošlo, i kod publike i kritike. Ali sam dobio sina, a kad ti se rodi dijete onda više nema kalkulacije, i onda sam krenuo svaštariti, svirao sam s Yu grupom, pa se pojavio slovenski September i tu sam se zagrijao jer su bili jedna od najboljih grupa u ono vrijeme.

* Vi ste kao Time već tada svirali i na albumu "Dnevnik jedne ljubavi" Josipe Lisac?

Da, u vrijeme grupe Time smo snimali i "Dnevnik" Josipe Lisac, jer je aranžer Brane Lambert Živković rekao "muzičari koji moraju biti uključeni u to - su Tajmovci". Žao mi je što na neki način to ne ističu i danas, da je baš Time svirao na toj ploči, puno ljudi to niti ne zna.

* Oba tvoja solo albuma na vinilu su pravo blago za kolekcionare? 

Originalna ploča "Majko zemljo" na vinilu košta oko 200 eura, a "Pop" još i više, jer je bilo manje ploča tiskano, ali sad kad je objavljeno reizdanje na CD-u će im pasti cijena (smijeh).

* Teško, ljudi žele imati prva izdanja. Danas kad slušaš te ploče, jesi li ponosan? Kad čuješ taj funk odmah ti padne na pamet Dino Dvornik koji je došao 15 godina kasnije.

Upravo tako, Dino je krenuo fantastično i žao mi je što nisam snimio barem jednu ili dvije pjesme s njim jer bi se jako dobro našli. I šteta što nije živ da čuje ovaj funk koji mi sad sviramo na mom novom albumu. Ali, recimo, u Mariboru sam jednom prilikom svirao sa Septemberom na Lent festivalu i upoznao kralja funka Jamesa Browna, bili smo u njegovm šatoru s njim i to je bilo divno iskustvo.   

Posebna čast: Ray Charles i Tihomir Pop Asanović pre koncerta

* Još si u sedmdesetim godinama upoznao puno slavnih svjetskih glazbenika?

To su bila sjajna druženja. Jednom prilikom Peco Petej i Dražen Vrdoljak upoznali su me s Frankom Zappom kad je imao koncert u Zagrebu 1975. Nisam sreo ljubaznijeg čovjeka od njega, pozvao nas je u Veronu i Milano o njegovom trošku, platio nam je hotel i proveli smo dva dana s njim. Peco je imao automobil Alfu GT, to je onaj iz pjesme grupe Time, i bili smo sa Zappom dva dana na njegovim koncertima. Pa sam imao priliku biti četiri dana s Rayom Charlesom, u Ljubljani, Zagrebu i Beogradu. Kako sam ga upoznao? Trebale su mu Hammond orgulje koje sam imao, pa sam ih postavio na pozornicu, onda su doveli njega, sjeo je i probao. Menadžer mu je rekao da sam mu ja posudio orgulje, na što je Ray Charles rekao: "Znate što, vi sjednite za klavir, a ja ću za orgulje" i odsvirali smo zajedno jednu pjesmu. Eto, imao sam i tu čast.

*Desetak godina živio si u New Yorku?

Uvidio sam da familija ipak ima prednost i počeo sam se baviti biznisom, ali sam u to vrijeme, u sedamdesetim i osamdesetim godinama, imao veliku priliku i sreću da sam upoznao dosta slavnih muzičara. . Devet i pol godina živio sam u New Yorku, to su sjajne priče. Jože Privšek je studirao sa Quincyjem Jonesom. Jože je dva ili tri puta spavao kod mene u New Yorku jer sam imao stan na Manhattannu. Jednom sam ga dočekao na JFK aerodromu i kazao mi je "morat ćeš doći večeras, imam večeru", rekao sam mu da ću vidjeti jer imam nekog posla, ali našli smo se u restoranu Green Tavern na uglu 54. ulice i avenije Lexington, koji je držao jedan Istrijan, zvao se Tito. Njegov sin još i danas vodi taj restoran.

Novi izazov za Asanovića: Grupa September

Uglavnom, zakasnio sam i došao oko pola deset, predstavio me, upitao sam "tko je ovaj gospodin", a on mi kaže Quincy Jones. Bio sam šokiran mada mi je bio poznat, i tako sam zahvaljujući Privšeku proveo dva dana s Quincyjem, na par ručkova i večeri. Jože mu je rekao da i ja sviram, da sam solista kod njega u big bandu u Ljubljani. Ali, zamisli, 1996. supruga i ja letimo iz Pariza u New York Concordeom, poslije sat vremena ona me pita "jel ti znaš tko sjedi iza tebe?". Mi smo imali mjesta 7a i 7b, a na mjestima broj 8 iza nas sjedi Michael Jackson s klincima. Nisam vjerovao, ali ona ga je prepoznala. Okrenuo sam se, imao je crnu maramu preko usta, i rekao sam mu: "Gospdine, supruga mi je rekala da ste vi….", "Da, da", odgovorio mi je "Ja sam Michael", bio je jako ljubazan. Dao mi svoj kavijar jer ga nije jeo (smijeh). Pitao me odakle ste, kažem mu iz Hrvatske, nije znao i pitao je "Koja je to zemlja?". Onda nam je stjuardesa donijela kartu svijeta i pokazali smo mu. Rekao je da nikada nije čuo za nas, a kad sam mu rekao da sam upoznao Quinceya Jonesa bio je oduševljen, jer Jones mu je producirao nekoliko albuma, uključujući i "Thriller".  Pitao me jesam li muzičar, i tako, letjeli smo zajedno tri sata i četrdeset minuta i pomalo razgovarali.

Frank Sinatra: Za njega je Jugoslavija - Tito* Boravak u New Yorku je za mladog glazbenika morao biti zanimljiv?

Naravno, to je bio centar svijeta. Recimo, sa Charlesom Aznavourom upoznao sam se u slavnoj trgovini instrumenta Manny's Music gdje sam radio neko vrijeme. Sutradan smo vlasnik i ja otišli na ručak s Aznavourom u jedan odličan restoran. Nisam nikada puno pričao o tome koga sam sve upoznao. U New Yorku postoji restoran P. J. Clarke's, na trećoj aveniji i četrdeset i nekoj ulici. Često smo išli tamo navečer oko 11, 12 sati, dolazii su mnogi glumci i pjevači. Jedne večer smo sjedeli i prijatelj mi govori, jel znaš tko sjedi s druge strane na pola metra iza tebe? Nemam pojma, a on kaže "sjede ti Gregory Peck i Frank Sinatra". Odgovorim mu: "Daj, Douglas, nemoj me zafrkavati", okrenem se, a ono zaista - Frank Sinatra. Razgovarali smo I dalje da bi malo kasnije Gregory Peck pitao: "Oprostite gospodo, kojim to jezikom govorite, je li to ruski?". Kad sam im rekao da smo iz Jugoslavije, Sinatra se samo okrenuo i upitno rekao "Tito?". Onda nas je Sinatra pitao "da li svirate glazbu u Jugoslaviji", ja mu naravno odgovorim "da", a on pita "je l’ svirate marševe". Na to sam mu rekao, "ne, sviramo muziku Franka Sinatre", a Peck mu kaže "You got it? Htio si ih zeznuti, a sad su oni tebe zajebali". Pitao nas je jesmo li glazbenici, kako je u Jugoslaviji, da bi tamo htio gostovati, to je bilo u ono vrijeme kad je te godine svirao u Palermu i u Veroni. 

* Malo ljudi zna da ti u Zagrebu živiš od 1971?

Da, znam po tome jer sam svoju suprugu upoznao u Zagrebu, uskoro će nam biti 50 godina da smo zajedno. Živio sam u New Yorku od 1979. pa do kraja osamdesetih. Kad je počeo rat ovdje, vratio sam se u Zagreb i bio tu cijelo vrijeme.

U Sovjetskom Savezu 1968: Tihomir Pop Asanović sa braćom Jelić - u grupi koja se zvala Jugoslovenska rock selekcija

* Bez obzira što si skoro čitav život u Zagrebu ostao si vezan uz Skopje gdje si se rodio i promoviraš njihovu kulturu i gastroenološku scenu. I na novom album imaš jednu pjesmu na makedonskom jeziku. Kako si se počeo baviti glazbom i dobio nadimak Pop?

U ondašnjoj muzičkoj školi sve je bilo popunjeno i silom prilike su me stavili u odjel orgulja. A jedino mjesto gdje su imali orgulje je bio jedan mali katolički samostan. Nikad to neću zaboraviti, taj prvi sat koji sam imao, jer to nisu bile orgulje na struju nego na mijeh, one pump orgulje. Uvijek sam imao upalu mišića na nogama, jer sam sa devet, deset godina morao tiskati nogama. I tu sam bio oko tri mjeseca, a onda se prebacio na odsjek klavira. I tako su me djeca prozvala "Evo našeg popa izlazi iz crkve", i to je ostalo do danas, jer sam išao kod "popova" na sviranje.

* Kao vrlo mlad počeo si svirati izvan Jugoslavije, u inozemstvu, već sredinom šezdesetih?

Prve profesionalne svirke imao sam vani, u Švicarskoj, po američkim klubovima. Tada sam 1967. upoznao dvoje naših ljudi, Zdenku Kovačiček i saksofonistu Jovu Maljokovića. U Frankfurtu su bila tri američka kluba, i tamo smo svirali, kao i u Minhenu. Pa smo onda prešli svirati po skijalištima, Davos, St Moritz, i onda sam se sa Generalsima vratio u Zadar kad je bio Adriatic Show.

* The Generals su bili tvoj prvi sastav?

Poster iz TV Revije: Grupa Time/ Tajm

Da, to je bio moj najbolji bend, sve do danas, nikad ne mogu prežaliti što smo prestali raditi. Dado Topić je s Kornelijem Kovačem imao slobodan dan i došli su na Adriatic Show čuti prvi Hammond u Jugoslaviji, da čuju kako zvuči. Tada sam svirao dosta repertoara Santane i Jimmyja Smitha, sve što je bilo vezano uz Hammond. Oni su poludjeli i menadžer Vladimir Mihaljek Miha mi je rekao da taj pjevač odlazi iz Korni grupe, hoće svirati s tobom. I onda su nam se priključili Vedran Božić i Mario Mavrin, a Dado je već razgovarao s Ratkom Divjakom, jer oni su se znali iz Osijeka još iz grupe Dinamiti. I tako kad je završio Adriatic Show - nastao je Time. Miha mi je sredio stan u Zagrebu, našli smo se i skoro šest mjeseci imali probe u Tkalčićevoj broj 6. Bilo je odlično, ali ja sam vani puno zarađivao, sad je bilo manje novaca, a ja sam ušteđevinu potrošio. Puno sam svirao, jer ako ne sviraš "zarastu" ti ruke. Ne stidim se toga, išao sam često i u Rusiju zaraditi novac da mogu prehraniti sebe i familiju. Svirao sm i sa grupom Pro arte i zaradio ogromne novce, to je bilo to vrijeme, od dobre muzike se teško moglo živjeti. Bit ću iskren, mi smo kao grupa Time bili fantastični, ali što vrijedi odsvirati dva koncerta mjesečno? Ne možeš od dva honorara živjeti cijeli mjesec. Morao sam svirati s nekim komercijalnim grupama.

* Kako si se odlučio otići u New York na duže vrijeme?

Srdačan i dobrodušan: Frank Zappa u društvu Tihomira Pop Asanovića

Kad sam vidio situaciju ovdje, rekao sam idem probati vani. Imao sam ušteđevnu da se mogu pokriti financijski par mjeseci. Jedan prijatelj me preporučio Manny'su i tamo sam vodio odjel instrumenata s klavijaturama. Kad je vlasnik vidio da me svi znaju i da su svi iz Jugoslavije kupuju instrumente preko mene, ispričao sam mu da sam bio "taj i taj". Jednog dana je došao neki čovjek i pita me s leđa "možete mi pomoći da isprobamo jedne klavijature?". Okrenem se, a ono Frank Zappa. Ni on nije mogao vjerovati, otišli smo na ručak, razgovarali, on je putovao za Europu i ostao je u New Yorku dva dana. Pa su dolazili Duran Duran po neka pojačala, i njih sam upoznao, ali me već euforija biznisa ulovila jer sam bio zadužem za taj veliki odjel klavijatura i dobro smo radili, puno instrumenata smo prodavali.

* Ovo je prvi puta da su se svi ovi glazbenici okupili na tvom novom albumu, niti prije 40 godina niste snimali svi zajedno. Ovo više nema veze niti sa zemljopisom niti politikom, nego sviračima koji su oduvijek predstavljali instrumentalistički vrh?

Ma nitko od nas ne spominje nikakvu politiku ili tko je od kuda. Ovo je zapravo neka naša politika, ali sviračka, kao da smo u Americi, pa se okupi Dream team. Kad sam to svim ovim promotorima i menadžerima rekao, nisu vjerovali. Nema tog festivala ili mendažera koji te neće uzeti kad je ovakva ekipa u pitanju. Naravno, moramo se dokazati kako sviramo, ljudi će uskoro čuti album, ali ovo je zanimljiv "paket aranžman" za bilo koga. Snimali smo u šest studija, kao Pink Floyd (smijeh). Sve matrice smo snimili jako brzo, ne bi vjerovao, mi smo u tri dana snimili cijeli album u Novom Mestu. Jednom probaš, idući put snimiš, jer to su sjajni muzičari. Kanije smo radili nasnimavnja, ali bez proba u garažama cijele dane, mi se svi poznajemo i to je odmah kliknulo zajedno. Pa smo snimali 45 minuta, do sat, i nakon toga nitko ne ulazi u tonski studio dva sata, nego odmarate uši. Pa onda opet uđeš svjež u studio. Jer ako brzaš to se osjeti na snimci i u svrci. Album je kao knjiga, kad je napisana ostaje do kraja života. U studiju sam znao imati termin od dvanaest sati, a mi smo se više sjećali starih anegdota, maksimalno smo snimali dva, tri sata u nizu. Ostalo je bilo druženje i zajebavanje, plakali smo od smijeha, jer svatko je pričao nešto svoje i bilo je sjajno. Većina je rekla da nikada nisu imali bolju atmosferu na snimanju od ovoga, a to nešto govori.

* Hoćete li na koncertima svirati još neke stare pjesme uz ove s novog albuma?

Hoćemo, svirat ćemo jednu stvar od Septembera "Za tvoj rođendan", sa mog drugog albuma ćemo svirati "Mali crni brat" koji je pjevala Zdenka Kovačiček, sad će Sabrina, i možda ćemo još dvije starije pjesme staviti u repertoar. Ali sam zamolio sve goste da odsviraju nešto svoje, recimo da Točak odsvira "Ulazak u Harem", a mi ga pratimo na drugačiji način, pa će svaki solist odsvirati i neku svoju pjesmu dok ga mi pratimo. Predobri su to muzičari da ne bi iskorisili priliku kad smo već zajedno na pozornici. Stefanovski mi je rekao "konačno jedna prava makedonska stvar" i uvrstit će je u svoj program. Uglavnom, bit će sjajni koncerti kad krenemo.

* Kad se nađu ovakvi svirači onda vjerojatno nema prepirki "tko je najbolji"?

Ma kakvi, nikada nije bilo riječi o tome, tko je bolji klavijaturist ili bubnjar, par puta smo namjerno probavali svirati na različite načine, jer ako se poznajete sve se može napraviti.

* Svi ste bili u velikim bendovima, kako bi danas usporedio tonske studije nekad i sad? Nekada ste snimali sjajne albume sa ondašnjom tehnikom, koliko je tehnika zapravo bitna?

U ono vrijeme sedamdesetih svi benovi su snimali uživo, svi zajedno su svirali odjednom. Za razliku od danas, kad možeš snimiti samo bubanj, pa onda sve dodaješ sve ostalo. Ali mi smo i ovaj moj album snimali kao nekada, svirali smo uživo i uvijek je ta baza, bubanj, bas, klavijature i gitare snimljene istovremeno. Jer kad svirate zajedno najviše osjećaš ljude oko sebe, a kad svako snima posebno to se odmah osjeti, jer zvuči "plastično". Čuje se da nije svirka uživo. E sad sam to uspio napraviti, sve je odsvirano kako treba. Kad sviraš zajedno imaš drugačiji osjećaj, ako ritmički ideš "gore", idete svi zajedno, ali ti tehnologija pomaže da poslije nešto korigiraš. To su profesionalci koji imaju volju, ali su talentirani, to se odmah osjeti kod muzičara, da li svira sa jajima ili ne. Ova mlađa generacija je jako dobra, jedino im fali iskustvo koje dođe s vremenom. Kad sviraš s puno muzičara, vidiš kako je to raditi s raznim ljudima, i zbog raznih stilova koje prođeš. Zato sam ponosan da sam imao sam prilike upoznati najveće i svirati s njima, to je neponovljivo iskustvo.

* Sa dozvolom autora tekst prenosimo iz “Večernjeg lista”

Oceni 5