Čisto ljudsko lice

- U svom dugom glumačkom životu nosila sam desetine perika i stotine maski, ali je iza njih uvijek stajalo samo moje ljudsko lice. Nosila sam i stotine kostima – od kostima hipi djevojaka i razbarušenih renesansnih preljubnica, krinolina, kostima bečkih grofica, zamišljenih haljetaka kamenih spavača, a onaj Geteov Gospodin slučaj htio je da me dodjela večerašnje nagrade zatekne u ovom kostimu, koji je nošnja mojih nana i moj rodbine, koja je često bila ubijana, a najveći grijeh joj je bio to što je nosila ovu nošnju. Svi koji me dobro znaju, znaju da pri tom mislim i na sve nevino ubijene, bilo koje vjere i nacije.

- Jedan moj prijatelj, sjajan  novinar, u šali me zove narodnom glumicom. Ja sam u životu igrala  Stojića, Šopa, Dizdara, Shakespearea, Goethea, Ionesca, Čehova,  i Bachmannovu i Tomasa Bernharda, ali s ponosom nosim taj epitet narodne glumice, jer  vi, dragi Bosanci i Hercegovci  u zemlji i gdje god ste razasuti diljem kontinenata gdje „skupljate zrno po zrno za svoje siroto potomstvo“ redovno pozdravljate moje predstave, ustavši na kraju na noge, što shvaćam kao izraz poštovanja i ljubavi koja je neophodna svakom umjetniku. To je vaš način, a publika u Beču mi je znala, po bečkom običaju, praviti špalir. A lijepo je kad i  kolege iz struke prepoznaju  moj rad i dodijele mi nagradu , kao što je ova za životno djelo koja  nosi ime velikog bh i jugoslavenskog glumca Adema Ćejvana. Zahvaljujem žiriju Festivala bh drame.

- Prijatelji su mi rekli: reci u Zenici da ti je ova nagrada najdraža. Sve su mi podjednako drage, i Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva, Nagrada austrijske kritike koja nosi ime velikog  bečkog glumca Karla Skraupa, Nagrada za najbolju kreaciju u Hrvatskoj, Velika i Mala mostarska liska, Glumac godine,ništa manje mi nisu drage sve one plakete za humanitarni rad, titula počasne gradjanke grada Jajca, ali, kad je Zenica u pitanju, velika mi je čast da u prvom redu vidim gospodju Šefiku Korkut Šunje, prvu bošnjačku glumicu koja je dalekih pedesetih kad sam se rodila, odlučila da postane  glumica. Ona dolazi iz tradicionalne islamske porodice Korkuta, i veliki broj njenih članova se zbog njene odluke odrekao umjetnice koja je ovim činom prokrčila put mnogima od nas.

- Dozvolite mi, na kraju, kako je to red u ovim prilikama da se zahvalim onima koji su cijeli život bili uz mene – to su moja majka Dževahira i rahmetli otac Nurudin,koji su mi otvorili čudesni svijet pozorišta u KUD 29.novembar u Jajcu u kojem su glumili, a gdje sam praktično prohodala, hvala mojoj  sestri Besimi. I, iznad svega,mom suprugu Mili Stojiću i kćerima Hani i Ivani koji imaju  razumijevanja da moju ljubav cijeli život moraju dijeliti  sa pozorištem. Hvala i svim pozorišnim kolegama koji su činili moj pozorišni život.

* Redakcija XXZ magazina najsrdačnije čestita nagradu našoj dragoj Hasiji i želi joj još mnogo uspeha i dobro zdravlje.