XXZ magazin preporučuje
King Richard

Photo: Warner Bros

Čovek koji ima plan

Film

King Richard (2021)

Iako se očekuje da je King Richard film o sportu, zapravo je o roditeljstvu, porodici i podršci. Istinita priča o teniskim legendama Venus i Sereni Williams pomera se, pa je gledalac vidi iz ugla njihovog oca, a tačka s koje se posmatra nudi više nego da se pripoveda iz uobičajenih uglova. To istina zvuči kao posledica patrijarhata, ali je film mnogo više od toga – spoj starog i modernog, dodir generacija koje žive u različitim razdobljima, pa se i s rasizmom i diskriminacijom drugačije suočavaju – između ostalog i zbog roditelja koji ne prihvataju ograničenja koja su privilegovane kaste postavile još pre nekoliko vekova.

Will Smith je vrlo dobar kao Richard Williams, a još je bolji u zajedničkim scenama s Aunjanue Ellis koja je odlična kao Oracene "Brandy" Williams. King Richard je ipak portret jednog, možda ne glavnog, ali važnog junaka – oca koji često izgleda kao zlikovac, da bi se tek na kraju shvatilo da se radi o čoveku koji ima plan, ali i strah od onoga što je bilo – siromaštva, diskriminacije i poniženja.

Nightmare Alley (2021)

Druga filmska adaptacija istoimenog romana iz 1946. ne donosi ništa suštinski novo, ali ni ne smeta na ionako ne tako uzbudljivoj filmskoj mainstream sceni. Još jedna reminiscencija na legendu o Ikaru, te priča o neskrivenoj ambiciji i njenim posledicama, usponu i padu, pa i američkom snu i njegovom naličju, dobro funkcioniše u zadatim okvirima.

Baveći se večitim temama poput pravde, osvete, istine, preispituje bliskost čoveka i zveri, tanku liniju koja deli ljudskost i njenu suštu suprotnost i večitu čovekovu motivaciju da ide dalje i da hoće više, pritom ne znajući ni gde ni šta.

Bradley Cooper, Rooney Mara, Cate Blanchett, Toni Collette deo su glavne glumačke postave i svoje zadatke obavljaju standardno dobro, a Guillermo del Toro kao reditelj odlično spaja klasično i moderno u neo-noir atmosferi. Vizuelno, film je praznik za oči; tehnički, mogao je da se skrati makar za pola sata; suštinski, i nema toliko noćnih mora, koliko je mora život sam.

Il buco - The Hole (2021)

Genijalna kombinacija zvuka i slike, te fantastičnih predela koje čovek nije uspeo da pokvari.

Tokom ekonomskog procvata šezdesetih godina prošlog veka na severu Italije se gradila (u to vreme) najviša zgrada na evropskom kontinentu. Na drugom kraju zemlje se dešavalo nešto drugo – speleolozi su došli do najdublje pećine u Evropi. Do ponora Bifurtose stiglo po prvi put, a ovaj film taj događaj čuva od zaborava.

In the Family (2011)

Neverovatno je da se film In the Family pojavio pre više od deset godina, budući da se i danas retki bave ovom temom. Reditelj Patrick Wang se hrabro uhvatio u koštac s nerazumevanjem i otporom koje društvo ima prema istopolnim parovima koji žele da budu roditelji. Istina je da njegovi junaci to nisu planirali, već im se život jednostavno dogodio, kao što se uostalom događa i heteroseksualnim parovima.

Glavni junak je Joey Williams – partner i otac, uprkos tome što mali Chip nije njegov biološki sin. Ljubav izgleda ne poznaje genetiku, valjda se odavno odvojila od puke potrebe za preživljavanjem i „produžavanjem loze“.

In the Family sjajno obrađuje ovu temu, ali još nešto – od LGBTIQ+ osoba se očekuje da uvek budu savršene, kako bi opravdale to što ih je neko prihvatio. Ukoliko to nije slučaj (a nikad nije, jer niko nije savršen), loše osobine se preuveličavaju i uzimaju kao opravdanje za odbacivanje. Kad se u tu jednačinu uključe deca, stvari se dodatno komplikuju.

Više čitajte ovde.

Serije

Severance (prva sezona, 2022)

Severance je jedan od retkih TV dragulja kakvom se nismo nadali – sporovozan, precizan, ali sve vreme napet, snimljen i kadriran tako da podseća na Mad Men, režiran i odglumljen besprekorno. U glavnoj ulozi je Adam Scott, a glumačku postavu čine i sjajna Patricia Arquette, Britt Lower, čiji će se lik tek razvijati u narednoj sezoni, premda je i sada neverovatna. Tu su i legenda Christopher Walken, John Turturro, Zach Cherry, Tramell Tillman...

Severance možemo označiti kao korporativnu distopiju, ako takav podžanr uopšte postoji. No svet u kojem živimo je prilično užasno mesto, pa čak i ti distopijski i SF elementi ovde padaju u drugi plan pred vernom slikom korporativne i, uopšte, radne svakodnevice u kolektivima u kojima se visoko cene hijerarhija i potčinjenost. Da zaposleni ne bi doživeli sve onako kako jeste, dobijaće kupone za restorane i teretane, spa tretmane, poslovne žurkice i večerice, te razne druge privilegijice koje će učiniti da se osete kao da ih neko razume, čuje i vidi. Tu su, naravno, i kazne koje se primenjuju kada „šargarepa“ ne deluje, psihološke igre i manipulacija, ali sve isključivo prema pravilima priručnika.

Kako bi postigli ravnotežu između privatnog i poslovnog života, pojedini radnici firme Lumon pristaju na to da im se ugradi čip pomoću kojeg će moći „da rade i da žive“, kao u onom poznatom sloganu pokojne G17+, a da se ne sećaju onog drugog aspekta svog života.

Više čitajte ovde.

Our Flag Means Death (prva sezona, 2022)

U svetu neobičnih gusara je sve moguće, čak i ono što se do sada u takve priče nije uklapalo.

Iako je godina 1717, kvir pirati izgledaju moderno, ali tako da se to uklapa u okruženje, te u stvari s kojima se suočavaju. Serija je bazirana na istinitoj priči, a stvarni događaji su okvir koji su tvorci serije popunjavali potpuno slobodno.

Our Flag Means Death ispravlja viševekovnu nepravdu, pa od legendarnih pirata pravi obična ljudska bića koja nisu utvare bez trunke razuma. Brod The Revenge je poput mikrokosmosa koji podržava drugačije, pa na palubi uglavnom ima mesta za sve vrste poljubaca. Publika je sve to dobro prihvatila, a s vrlo dobrim razlogom – priča je zabavna, puna, zadovoljava i potrebu za dramom i potrebu za avanturom – ima sve i još više od toga.

Jimmy Savile: A British Horror Story (dokumentarna serija, 2022)

Čudovišta nisu bića iz drugih dimenzija, već ljudi – često oni koje dobro poznajemo. Monstrumi su i oni koje mnogi vole, miljenici naroda. Jimmy Savile je jedan od njih.

Ogromna priča se prostire na period od pola veka, pa je upravo to najstrašnije – zamislite koliko žrtava može da stane u 50 godina. Ceo taj užas je prikazan u tri sata, a kreatori su priču ispričali vešto, bez šokantnih detalja kojih u ovakvi serijama uvek ima – najveća jeza u vezi s ovom pričom je to što je Jimmy Savile uspeo da dođe do kraja života, a da ne bude kažnjen za strašna zlodela.

Knjige

Delia Owens „Where the Crawdads Sing“

Dirljiva priča o devojčici odbačenoj od sveta, pa i od sopstvene porodice, devojčici koja je bila prinuđena da se stara o sebi u svakom smislu, postala je pre nekoliko godina bestseler, a na leto dobija i filmsku adaptaciju. Iako sadrži mnogo toga što „publika voli“ – napetost, neizvesnost, nerešeno ubistvo, suđenje – posredi je zaista gorko-slatka priča o borbi, samoodržanju, želji za povezanošću i prihvatanjem osujećenoj bezbroj puta, potom povlačenju i napretku u izolaciji.

Jedini prijatelji devojčice po imenu Kya Clark bila su vodena stvorenja nastanjena u obližnjoj močvari i moru. Svi ostali su je na ovaj ili onaj način napustili – majka, otac, braća i sestre, prijatelji, malobrojni ljudi koji bi se zainteresovali za nju... Sve što je Kya razumela bila je priroda, predivna u svojoj surovosti, i priroda je razumela i prigrlila nju. Dodir sa civilizacijom uglavnom je značio podsmeh, maltretiranje, izopštavanje, pa i nasilje... U takvom svetu, Kya je morala da nauči da opstane i izbori se za sebe. I ne samo da je naučila, već je i doktorirala, iako joj ništa nije išlo u korist.

Herman Melvil „Mobi Dik“

Herman Melville je Nathaniela Hawthorna prvi put sreo 5. avgusta 1850. godine na jednom književnom okupljanju. U tom trenutku mu je bilo 46 godina – bio je stidljiv, vrlo talentovan, a govorilo se da je po lepoti prevazilazio Lorda Byrona. Postao je poznat desetak godina pre toga. Melville je tek bio napunio 31, a proslavio se još kao mladić.

Budući da su im kuće bile udaljene tek desetak kilometara provodili su puno vremena zajedno.Melville je u to vreme pisao roman Mobi Dik, koji je na kraju posvetio Hawthornu, a posveta je bila ispisana odmah ispod naslova – „U znak mog divljenja ka njegovoj genijalnosti, ovaj roman posvećujem NathanialuHawthornu“.

To je i jedan od razloga što Mobi Dik isprva nije naišao na dobre kritike – već se 1851. godine pojavila ona koja je dovela do toga da u narednih deset godina ostane u mraku. Danas bezimeni kritičar je pisao da je Melville prekršio sva sveta pravila pristojnog života, a najviše zbog toga kako je opisivao Ishmaela i Queequega, te ih stavio u zajedničku „bračnu postelju“ u kojoj se bude zagrljeni.

Muzika

Wolf Alice – The Last Man On Earth

Engleski sastav Wolf Alice ove godine izdao je svoj treći studijski album pod naslovom Blue Weekend, a vodeći singl The Last Man On Earth uživo zvuči još magičnije nego na snimku.

Oh Wonder – Magnificent

Još jedan engleski band, pop duo Oh Wonder, pesmom Magnificent najavljuje svoj novi album 22 Make, svojevrsni nastavak prethodnog 22 Break. Inspiracije, očigledno, imaju, s obzirom na to da treću godinu uzastopno izbacuju album, bez pauze. Nadajmo se da nije došlo do zamora materijala.

Nostalgija

Caligula (1979)

Francuski Kanal plus je početkom 1984. godine počeo da razmišlja o filmovima za odrasle. Konačno su u julu emitovali film Caligula u kojem eksplicitnih scena ima napretek. Iako se ne radi o pravom porno filmu, poslužio je da se testira publika i da se vidi hoće li film odmah biti zabranjen. Niko nije reagovao, pa su već u avgustu počeli s tvrđim naslovima.

Kratki film

Shimásáni (2009)

Mary Jane živi u Navajo rezervatu. Godina je 1934. i brzo mora da odluči hoće li ostati kod kuće kako bi nastavila tradiciju, ili će pak potražiti bolji život, „tamo negde, iza planine“.

Horor

Session 9 (2001)

Ovo je film za one koji vole spore priče, doduše nesavršene – s horor filmom nikad nije lako. Film je dobro ostario, pa nakon 20 godina priča i dalje radi – najpre zbog odlične glumačke ekipe, ali i zbog lokacije.

Video igre

Resident Evil 2 VR Mod: Uzbudljivo i strašno

Ono što je inače strašno, u VR modu je još strašnije. Dokaz je i nastavak ResidentEvil 2 iz 2019. godine, koji u sebi spaja igranje u trećem licu i način borbe iz Resident 4, s okruženjem i strašnim momentima iz ResidentEvil 7.

Zaljubljenici u ovu horor franšizu sada mogu da je iskuse i u virtuelnoj realnosti, te tako pojačaju osećaj strave i užasa. Mod je primećen još u avgustu 2021. godine, a sada je konačno stigao na GitHub, što svima koji u svom vlasništvu imaju ResidentEvil 2 omogućava da igru iskuse drugačije nego ikada pre.

Kreator po imenu praydog je uložio mnogo truda u novi VR mod, pa se oružjem na primer rukuje uz pomoć prirodnih pokreta. To znači da se igrač sa zombijima bori „prsa u prsa“, što je novi korak ka horor iskustvu.

*Kontrapreporuke

Cracow Monsters (prva sezona, 2022)

Da nam život zavisi od ovih junaka, već bismo odavno bili mrtvi – ako ne od čudovišne ruke, onda od dosade. Slobodno preskočite.

 

Oceni 5