Čovjek u zemlju legne i sav se raspe
Bog mučitelj
U naše duše iznenada stupi mržnja
- O naše iskrivljene usne, raskidana lica!
-Za nama stoji nevidljiv i svirep Bogu
u mraku
Mrak je njegov plašt
i ogromno mu nevidljivo tijelo iščeznulo u visinama
Mi stršimo ko stabla kad oluja prođe
Pokraj nas časi šušte o odijela
U naša lica samilost reže blag i dubok posmijeh pomirenja
I tamni Bog se obrati u svjetlost
što se vani valja prostorima
i na naša okna divlje navire.
Prazno nebo
Nebo je već dugo praznina
bez boga i serafina,
beskrajna pustinja siva
kroz koju kadšto aeroplan, grdna tica, pliva.
Ne lete više gore duše ko laste.
Čovjek u zemlju legne i sav se raspe.
K bogu izgubismo pute.
Pjesnici stoje pred ništavilom, i ćute.
Bakterije
Mene jedu bakterije
Trune trune jadno meso
Bože zar ti nije žao?
Ja sam dijete. Bože! Dijete!
Neke noći neka vina
neko cvijeće ruke oči mračne oči
Sada: propast mesa bolest
bakterije
Ništa
Bože!
Vjerenice što će Tebi
meso koje sane
oči ko dva mrtva crna cvijeta
jedno dijete koje gori u propast?
Gasnu vatre snovi zvijezde
Vjerenice Tvoje moje vatre snovi zvijezde
Mrtve oči u noć postaju
Meso prska u neke atome
Vjerenice Tvoje moje meso
Svijetla, sakrij svoje crne svete oči
Slušaj: šum je zvuk je: dolazi
užas časa:duboko u noći moja duša mre
I iz noći jedna Ruka dolazi
neosjetno k mojoj duši preko stvari.