Čovjek u zemlju legne i sav se raspe

Bog mučitelj

U naše duše iznenada stupi mržnja

- O naše iskrivljene usne, raskidana lica!

-Za nama stoji nevidljiv i svirep Bogu

u mraku

Mrak je njegov plašt

i ogromno mu nevidljivo tijelo iščeznulo u visinama

Mi stršimo ko stabla kad oluja prođe

Pokraj nas časi šušte o odijela

U naša lica samilost reže blag i dubok posmijeh pomirenja

I tamni Bog se obrati u svjetlost 

što se vani valja prostorima

i na naša okna divlje navire.

Prazno nebo

Nebo je već dugo praznina

bez boga i serafina,

beskrajna pustinja siva

kroz koju kadšto aeroplan, grdna tica, pliva.

Ne lete više gore duše ko laste.

Čovjek u zemlju legne i sav se raspe.

K bogu izgubismo pute.

Pjesnici stoje pred ništavilom, i ćute.

Bakterije

Mene jedu bakterije 

Trune trune jadno meso

Bože zar ti nije žao? 

Ja sam dijete. Bože! Dijete!

Neke noći neka vina

neko cvijeće ruke oči mračne oči

Sada: propast mesa bolest 

bakterije

Ništa

Bože! 

Vjerenice što će Tebi

meso koje sane

oči ko dva mrtva crna cvijeta 

jedno dijete koje gori u propast?

Gasnu vatre snovi zvijezde 

Vjerenice Tvoje moje vatre snovi zvijezde

Mrtve oči u noć postaju

Meso prska u neke atome 

Vjerenice Tvoje moje meso

Svijetla, sakrij svoje crne svete oči

Slušaj: šum je zvuk je: dolazi

užas časa:duboko u noći moja duša mre

I iz noći jedna Ruka dolazi

neosjetno k mojoj duši preko stvari.