Crna djevojka Piše: Slavko Jendričko stvarnost postaje san/ ne vjerujemo viđenom/ opatijskoj Crnoj djevojci/ galebu zarobljenom... San je stvarnost ne izlazimo iz sobe donose nam puno puno pjenušca posljednjeg jutra u kristalnim čašama stvarnost postaje san ne vjerujemo viđenom opatijskoj Crnoj djevojci galebu zarobljenom u njezinoj ruci dok sanja ciple.