Bedem od rakije i ruku
Apokrr 12 S

Photo: Marija Đoković/XXZ

Crv

Na lice joj se spustila mesnata muva, kao teška muka što je došla sa tuđeg čela. Mahnula je rukom da je otera, ali nije skretala pogled.

„Sine,“ izgovorila je to tako da uopšte nije bio siguran da je bilo šta rekla.

Bila je od onih žena što ih grle samo kad se mora, sitna i blago povijena uvek bi se gubila u tim zagrljajima, topila se i rastavljala, kao kad se grli vreća kostiju. Gledala ga je pravo u oči kao da traži razlog da plače, ili da priča, ili da ga zagrli, ili da uradi bilo šta, samo da ne pomisle da je besposlena.

Teško je pamtio imena, pa ni njenog nije mogao da se seti. „Ljilja, Mira, Mila, Nada,“ da je hteo da priča mogao je samo da joj kaže „tetka,“ ali nije. Dograbio je čašicu sa stola i ispružio ruku tako da se činilo da će da prsne u laktu. Podrhtavala je taman toliko da se žuta tekućina prelije preko ivice, sklizne niz ruku, i presuši u pustinji rukava. „Valja se,“ promrmljao je nevoljno.

Onda mu se učinilo da posustaje. Pogledala je u čašicu, pa u njega, pa opet u čašicu, i polako ispružila ruku koju je do tog trenutka krila u prevoju haljine. „Valja se,“ ponovila je, otpila prvo malo, pa onda malo više. „Zdrav čovek,“ dodala je dok je vraćala čašicu.

Mislio je kako mu i sad još rastu nokti, i kako je tačno to što je rekla. „Zdrav čovek,“ ponovio je u sebi. Uvek od onih što izgledaju kao da ne krvare, kao da ih svaka rana golica, sad leži u toj kutiji kao lutka što su je dobili pred sam kraj detinjstva, pa odrasli preko noći i ostavili je neraspakovanu.

„Je l plačeš?“ prikrala mu se s leđa. „Plače.“ "Plače.“ "Plače,“ prenelo se preko usana ostalih što su se skupili po ćoškovima kao živina kad preko dvorišta preleti neka senka. „Ne,“ odgovorio je i pružio joj još jednu čašicu kao da zida bedem od rakije i ruku.

***

Dok je putovao nazad prevrtao je u glavi put od autobuske stanice do kuće, kao da se sprema za veliki pohod. „Rampa, onda levo, prva ulica desno i onda pravo.“ "Rampa, onda levo, prva ulica desno i onda pravo.“ "Rampa, onda levo, prva ulica desno i onda pravo.“ Nije ni primetio kad je stigao do ulaza u zgradu, izbrojao stepenike, ušao u stan i sručio se u stolicu kao posle nekog teškog posla.

U tanjiru na kuhinjskom stolu, iz komada šunke koji je tu bio ostao, puzao je crv, koprcao se kao da pokušava da se vrati u život. Pogledao je u sićušno stvorenje iznenađen što ne oseća gađenje, ispružio palac i pritisnuo ga tako da je na stolu ostala samo bela mrlja.

Oceni 5