Došle su ptice k meni
Aa 02 S

Photo: Braca Stefanović/XXZ

Cvrkutanje srca u pokrajini sanja

Ptice pjevaju u mojoj sobi, a ne u kavezu,

puštene od ruku milosrđa u moj blaženi san.

Ptice mi javljaju da su radosno sa mnom u savezu,

ptice cvrkuću u misli i naviještaju crveni dan.

 

Ptice su ostavile šume i svježe granje stabala.

Sada se sjatile u grad, ali u pohode isključivo meni.

One kljucaju kljunom u plohu zvonkih stakala.

One pjevaju suncu i boji u ovoj ugodnoj sjeni.

One su rekle hvalu vjetru i pjesmi ganuta lista.

Ispričale su povijest stvari u toku između zemlje i neba.

Ptice mi dragaju lice i nude cjelov iz čista.

Ptice će maštâ krotkosti primiti s ruku zrnja i hljeba.

 

Došle su ptice k meni, k valu, na idealnu rijeku.

One, jedine iskrene, u ovoj građi zidanog mraka.

I, takve, predaju mrkim licima u turobnome vijeku

golemu poruku sreće iz plavetnog zraka.

O ptice, i ja sam ptica, i ja se ljuljam na grani,

ili siječem prostore gdje se razmeđa zemlje brate.

Cvrkuće u mom srcu, jer ja sam duh izabrani,

a vi ste, ptičice, poslane da u mom snu zapjevate.

 

I kada odlete ptice, ostat će njihova krila,

i moje glasnice iznutra sve nabubrene zvukom.

O ova pera šarena da bi se u let milja razvila

i pobjedu kliktala nad rasparanim mukom!

Vrlo rijetka

odgonetka

živopisna sna:

cvrkuće

s vrh kuće

u moj zvučni Ja!

*Hrvatsko kolo, 1932.

Oceni 5