Da li je Hristos rođen u Beogradu ili u Moskvi?

Nažalost, poput Moskovske patrijaršije u Ukrajini i Srpska patrijaršija u Crnoj Gori ne funkcioniše kao Hristova crkva. One su posljednji bastioni ruskoga i srpskoga nacionalizma, odnosno imperijalizma.

Zastrašujuća i neprihvatljiva stvar u oba slučaja je da optužuju za „nacionalizam“ narode (Ukrajince i Crnogorce), koji protestuju i suprotstavljaju se njihovoj nasilnoj „rusizaciji“, odnosno „srbizaciji“... To je glupa, provokativna, nepristojna, nepravedna propaganda, koja donosi gnjev Božji i osudu svakoga razumnoga i slobodomislećega čovjeka.

Umjesto da propovjeda Hristovo Jevanđelje i spasenje ljudi, bez obzira na etničko porijeklo i druge razlike, Srpska crkva djeluje kao podmukla ruka „srbizacije” nesrpskih naroda, kao što to čini i Ruska crkva u ne-ruskim zemljama i narodima (npr. Ukrajina, Belorusija).

Nažalost, ponašanje Srpske crkve u zemljama izvan srpske države nad kojima je, zbog istorijskih okolnosti, stekla u prošlosti kanonsku nadležnost, ne pomaže miru i toleranciji. Zbog takvoga ponašanja, i Moskovska patrijaršija u Ukrajini i Srpska patrijaršija u Crnoj Gori (ali i u Śevernoj Makedoniji) postale su nepoželjne.

Posebno mitropolit Amfilohije Radović decenijama je „crna ovca” za Crnogorce. Opstaje zbog srpske manjine u Crnoj Gori koja ga podržava, ali sada su njegova konfrontacija sa legitimnom vladom države i njegova politička identifikacija sa prosrpskom i proruskom opozicijom radnje koje su izvan tolerantnih granica njegova crkvenoga statusa.

Bojim se da mu to neće učiniti dobro, bez obzira koliko bi neko želio da ga podrži. On sebi ne pomaže jer se pokorava komandama stranim crkvenim istinama i ne djeluje kao Hristov episkop, već kao promotor srpskih interesa u Crnoj Gori.

I kao što smo, uglavnom po ukrajinskome pitanju, ušli u beskrajnu raspravu o „kanoničnosti" i „raskolu", napokon ćemo se i ovim slučajem ozbiljno pozabaviti! Prva reakcija na one koji danas govore o „raskolima“ je popularna, ali prilično opisna i jasna poslovica o licemjerima: „The pot calling the kettle black”!!!

I objašnjavam: skoro sve novije autokefalije počele su sa nekanonskim samoproglašavanjem i raskolama – prije svega ruska šizma 1448. godine!

Autokefalije su odobrene jer najbolje služi svrsi Crkve, a to je spasenje ljudi! Sve ih je Vaseljenska patrijaršija odobrila po ikonomiji, iz majčinske ljubavi, tako da narodi koji su se samovoljno i nasilno odvajali od Velike Hristove Crkve, pokoravajući se sekularnim i antihrišćanskim načelima, nijesu zauvijek ostali u raskolu.

Ali, krajnji grijeh, prema Jevanđelju, jeste da ne opraštate drugima za greške koje su vam oproštene kada ste ih učinili. Poput priče o nemilostivome slugi: „Zli slugo! Sav dug onaj oprostio sam ti, jer si me molio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ na svoga drugara, kao i ja na te što se smilovah?” (Matej, 18, 23-35).

Upravo to danas rade i Ruska i Srpska crkva. A to nema Milosti Božje, pa će na kraju biti kažnjeni. Ne od ljudi, već od Boga. Naročito u Crkvi, na kraju se uvijek događa Božja volja. Sviđalo se to nekome ili ne .

Da li je Hristos rođen u Srbiji?

„Sveta Crkva uređujući i obavljajući sve kako treba a radi nazidavanja, smatra da je i ovo svojstveno dobrom uređivanju i kanonskome poretku, da podešava i uređuje granice crkvene uprave prema političkim promjenama koje se dešavaju, ukoliko je to dozvoljeno svetim crkvenim zakonima, kako bi se upravljanje crkvenim poslovima vršilo bez teškoća i sa cjelishodnošću i kako bi od toga proizilazila veća korist za hristoimeni narod”.

(Iz Patrijaršijskoga i Sinodalnoga Tomosa Svete majke-Crkve Vaseljenske patrijaršije od 19. februara 1922. koji je izdat Autokefalnoj Ujedinjenoj pravoslavnoj srpskoj crkvi Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca – sadašnjoj SPC)

Recite nam, dragi očevi i braćo iz Srpske crkve, ako vas gornji tekst na nešto podseća. Jer, sa onim što rade i kažu neki tamo u Srpskoj crkvi, sa glupim i provokativnim stavovima nekih njezinih episkopa, koji se ponašaju oportunistički, bez obzira na potrebe Crkve – sada pokušavaju da revidiraju Istoriju.

Neki pokušavaju da poreknu svoje porijeklo, da nam kažu da su i sami rođeni bez majke, ugrađeni u Crkvu bez Tomosa, bez Glave. Jedino što nam još nije rečeno – a ipak je sve moguće – da je Hristos rođen na njihovom mjestu (u Srbiji) i da je odatle Crkva započela?! Ali tu će se sukobiti sa većom bahatošću Moskve koja možda razmišlja da tu tvrdnju prisvoji za sebe! Trebalo bi da se stidite, draga moja braćo u Srbiji.

U redu, Moskovljani imaju neke geopolitičke interese, to je zaista velika država, bivša supersila koja pokušava da povrati svoj izgubljeni ugled... I, kako je vaskolika Vaseljena sada shvatila: Moskva koristi religiju kao oružje i sredstvo da širi politički uticaj.

Ali vi? Šta vi očekujete u maloj Srbiji od oko 7.000.000 stanovnika da postignete pridruživanjem jeretičkoj eklesiologiji Moskve? Kako će vam ovo teološko odstupanje i duhovni pad biti od koristi?

Šteta. Zašto ne poštujete duhovnu matericu (Vaseljensku patrijaršije) koja vas je rodila? A onaj koji očajava na oca svoga i na majku svoju dobiće gnjev pravednoga Boga.

Duhovni zakon, braćo moja!

Duhovni zakon djeluje Odozgo – ne optužujemo zbog toga zemaljske sile i centre moći – i moramo imati poniznost i razuman uvid da bi shvatili svoje greške i pokajali se kako bismo vratili milost Božju.

Imajte na umu, dragi moji očevi i braćo iz Srpske crkve – Istorija nikada nije konačno napisana. Istorija se sveti samo onima koji nijesu poučeni njezinim lekcijama.

*Autor je klirik Svete Mitropolije retimnske i avlopotamoske Vaseljenske patrijaršije na Kritu; tekstovi su izvorno objavljeni na romalewfronimati.blogspot.com, prenosimo sa portal AntenaM u prevodu Vladimira Jovanovića