Kažu da je bio u logoru
Alis1

Photo: Simone Lueck

Da li je moj otac bio zločinac?

Ja mogu osuditi svoga da mogu

uzimam si tu slobodu jer sam mlađi

a on bi sada bio debeo gradio bi

i plaćao moj studij

toliko svi oni znaju

da je to nužno za napredovanje

on je otišao dobrovoljno nikada nije bio na frontu

bio je u Poljskoj ili tu negdje brinuo se

o konjima pisao je s druge strane kažu

da je bio u logoru

ali već je bio mrtav običan civil

i pokopan je kod kuće bio sam prisutan

i vidio sam zastavu na lijesu

ali ga znam i kada je zapovijedao

davao praktične savjete

dok je seljačka obitelj stajala oko njega i gledala

kako je u vodi dezinficirao ruku

koju je prethodno zavukao duboko u kravu

iznutra razrezao tele koje nije moglo izaći

morao sam obrisati naočale i vidio sam ga kako drhti

premda je vrlo snažan ali je morao piliti

oprezno piliti iznutra

sada bijeli komadi teleta leže u blatu

a on stoji za stolom i pere ruke

voda se puši prska i on raskopčava košulju

smije se znam ga

sada se osjeća dobro


Otac iz slikovnice moglo bi se reći

koji je bio marljiv onda je dobio uniformu

već je odavno mrtav a njegova fotografija

stoji sasvim straga u albumu uokvirena

ali isto tako je moguće da je kontrolirao liste

pisao izvještaje uredno razvrstavao

kao što je dužnost zahtijevala

tukao nije to ne

u najgorem slučaju zbor i prozivka

i opet se vraćao za pisaći stol

možda je vidio transporte ili dim

ili je bio na putu kako bi nabavio vagone

vidim ga kako grize usne

i navlači rukavice

dok prsti dobro ne sjednu

onda gleda kroz prozor i dugo drži pismo

u kojem piše da mu je dobro

barem ga ja tako želim vidjeti

oficir koji preispituje svoju savjest

kao što smo čitali nekakva vitica

što udara o historijski prozorčić

ima svoj lijepi okvir i glazbu na pogrebu

jer morao sam učiti napamet

koliko je bilo mrtvih tko je sve bio kriv

a istodobno sam vidio kako se debljaju oni

koji su napisali moje udžbenike koji Ijutito trube

kada posve namjerno — priznajem —

polako prelazim ulicu

ne mogu obući nikakve rukavice

ni patiti u sjajnim čizmama

moram žuriti i bubati moram biti u formi

znati sve o jakim strujama

ili o kemiji kako bih napredovao

u tome su uspjeli u tome svakako

sagradili su najljepše kuće

u kojima vlada ravnomjerna temperatura

tu više nema mjesta za one koji su spaljivali

stavljali logoraševe ranjene ruke u kiselinu

nitko nije secirao ili tovio

dok jednojajčani blizanci nisu bili spremni za pokus

tko je sastavljao liste vagao pepeo

lomio kosti tko je pakirao kosu

ja mogu osuditi svoga da mogu

toliko sam slobodan jer moj studij

nije on platio

i osjećam se bolje

kada govorim o nekome tko je bio moj otac

iako se više ne može braniti

(1966)

*Iz knjige “Goethe u samoposluživanju”, priredili i preveli s nemačkog Dražen Karaman i Branko Maleš, Biblioteka Quorum, 1988.

Oceni 5