Ko jamio, jamio: I opet će
Isou 02 S

Photo: art/Alex Solodov

Da u crnogorski parlament uđe Isus

Vau, zamisli, Rusi su finansirali jednu crnogorsku političku partiju. Ko bi to mogao pretpostaviti? Sve, sve, ali da ruski oligarh crnogorskoj partiji uplati 15 miliona pred izbore… I još da je oligarhova firma povezana sa ruskim tajnim službama tako da ne znaš gdje počinje Rusal a gdje završava GRU, i onda, povrh svega, da to objave Amerikanci: da mi je ko pričao, rekao bih mu „ala ti lažeš“…

Kakav cirkus, Tito dragi…

Kakav vašar hipokrizije, uz neprekidno pozivanje na čast i moral.

Jeste, zanimljivo je gledati kako miševi koji su sa poda grickali mrvice onoga što su Rusi ubacili u Crnu Goru ne bi li na izborima 2016. instalirali svoju vlast, glume zaprepaštenost. Zanimljivo je gledati naslove „investigativnih“ tekstova u medijima koji su, kao krmad, šopani Deripaskinim i drugim ruskim parama, kao što su prije toga šopani Milovim ili beogradskim novcima. Zanimljivo je pratiti ćutnju političkih partnera partije koju su Rusi kupili (danas se to zove nezakonitim finansiranjem, nekad se zvalo veleizdajom, a da su 2016. pobijedili zvalo bi se patriotizmom). Biće smiješno saslušati njihova opravdanja (ili glasnu ćutnju) zašto sa političkim subjektom koji je uhvaćen u kriminalnoj i izdajničkoj aktivnosti i dalje tvore vlast na primorju.

Ali je sve to, iznad svega, odvratno.

Kažu da je Edit Pjaf na pitanje “šta je potrebno za sretan život” odgovorila: dobro zdravlje i loše pamćenje.

Zato je Crna Gora zemlja sretnih ljudi. Zdravlje bi, doduše, moglo biti bolje, ali pamćenje je, hvala na pitanju, nikakvo. Svaki gadluk, nesojluk, svinjarija, ne od prije sto godina, nego od juče, ovdje će biti opravdana i uvijena u plašt vrline, a ako ne, onda zaboravljena kao da se nikad nije desila – izbrisana sa hard diska. Naravno, može se desiti da, recimo, američki stručnjaci podatke obrisane sa harda ipak pronađu. Može se desiti da mediji gadost objave. Ali će sve to, čim je pročitano, ponovo biti obrisano, zaboravljeno. I prije nego što kompjuterski miš uradi klik i jedan internet portal na ekranu bude zamijenjen drugim, počeće nova moralizatorska tirada.

Jer crnogorsku političku scenu ne naseljavaju lopovi, ulizice, uvlakači, nitkovi koji revnosno ustaju na državnu himnu i salutiraju zastavi i tako odaju počast državi koju su opljačkali, pa oni koji su uzeli Deripaskine pare, oni koji su uzeli Tadićeve pare, oni koji su uzeli Koštunicine pare, oni kojima je jedina isprika “a šta ćemo sa onima koji su uzeli Milove pare?”, oni koji su znali šta Rusi rade i preko koga u Crnoj Gori to rade, kao i oni koji su znali šta je prije toga radio Tadić i preko koga odjevenog u bijele košulje je to radio, pa su uprkos tome ušli u savez sa njima, jer oni su, eto, “manje zlo” – nego je crnogorska politička scena carstvo gorljivih propovjednika vrline, etičara-teoretičara, etičara-praktičara, propovjednika vrline spremnih da u svakom trenu ukažu na trun u oku brata svog. Da u crnogorski parlament uđe Isus i kaže: ko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen, svi u sali digli bi ruku i povikali: evo ja.

Jer ako ste orobili firmu ili državni budžet, to je OK, jer to je, eto, “manje zlo” nego uzeti pare od Putina. Sa druge strane, Putin je, znate, “manje” zlo od Đukanovića. Ruski tajkuni su “manje zlo” od crnogorskih. Protiv Đukanovićevih autoritarnih navika treba se boriti tako što ćemo instalirati vlast najvećeg živog autokrata, ruskog cara. Bolju Crnu Goru ćemo, znate, napraviti tako što ćemo je opet ukinuti i pripojiti Srbiji, a ako to ne može odmah, tako što ćemo je pretvoriti u ruski satelit.

Ako ćemo pravo, u ovom trenutku, na ovoj tački razvoja, ili degeneracije, crnogorskog političkog sistema, jedina etička vlast bila bi – nijedna. Jedini etički izbor bila bi – anarhija.

Ali kako etika nije praktična, nego filozofska, dakle teorijska disciplina, u praksi će biti kao i do sada: pare su i na stolu i ispod stola. Pare su i iz zapadnih i iz ruskih i iz domaćih trezora. Ko pare nije uzeo, to je učinio na sopstvenu štetu i odgovornost.

*Tekst prenosimo sa portala Aktuelno uz dozvolu autora

Oceni 5