TV serija "Russian Doll" (Netflix, 2018)
Russian Doll

Photo: IMDB

Dan mrmota cinične Njujorčanke

Megadeth imaju pjesmu „99 Ways to Die“. Glavna junakinja nove Netflixove hit serije ne umre baš 99 puta, ali 20-ak puta sigurno (brojao sam) u ovoj svojevrsnoj streaming adaptaciji legendarnog filma „Groundhog Day“ s Billom Murrayem iz 1993. o ženi koja umire i vraća se u život kako bi proživjela isti dan.

U pitanju je Nadja Vulvokov (Natasha Lyonne), Njujorčanka koju upoznajemo na proslavi njezinog 36. rođendana kod najbolje prijateljice Maxine koja joj je organizirala rođendansku proslavu. Po povratku kući kreće kupiti cigarete da bi ju u trenutku neopreznosti na cesti pregazio auto i na licu mjesta ubio. Klasična njujorška priča, zar ne? Osim što se Nadja ponovo probudi u kupaoni stana svoje prijateljice (uz sjajnu i prikladnu temu Harryja Nilssona „Gotta Get Up“) i cijela priča kreće jovo nanovo: Nadja uspijeva umrijeti na dvadesetak različitih načina (pad niz stepenice, pad u šaht, utapljanje, smrzavanje, eksplozija plina, pad lifta…) i shvaća da je zaglavila u nekoj vrsti beskonačne vremenske petlje, a situacija se komplicira kad otkrije da nije jedina u tome: tu je i Alan (Charlie Barnett), mladić kome se događa ista stvar – stalno umire i vraća se u život. Njih dvoje shvaćaju da su na neki volšeban način povezani te da je jedini način da razbiju prokletstvo da pomognu jedno drugome, a to znači i spiralno spuštanje u najtamnije predjele ljudske psihe.

Otud i naziv „Ruska lutka“, onaj tip lutke koja u sebi sadrži više manjih lutaka: u seriji doduše nema ruskih lutaka, ali to je metafora za spiralno putovanje u najskrivenije dubine čovjekove svijesti gdje moraju otvoriti niz lutaka ne bi li konačno došli do one najmanje, odnosno tajne čije će razrješenje pomoći da uklone ovaj bug u sistemu (Nadja radi kao programerka računalnih igrica i u stanju je u tren oka riješiti glitch u igrici, ali za riješiti glitch u vlastitom životu trebat će joj osam epizoda).

Ali, to nije uobičajenih osam epizoda od po 50-60 minuta: svaka traje 20-25 minuta, samo je posljednja „razvučena“ na pola sata, što znači da ćete ju moći odbinđati za jednu večer. Također, unatoč mračnoj temi, riječ je o iznimno zabavnoj i duhovitoj seriji koja čak i u motivima smrti uvijek uspijeva naći nešto zabavno. Ali glavni razlog je glavna glumica, Natasha Lyonne, poznata iz odlične serije „Orange is the New Black“; sa svojom kovrčavom kosom, hrapavim glasom i opakom jezičinom Nadja je tipična cinična Njujorčanka, prodorna poput buldožera, koju ni smrt (doslovno!) neće spriječiti da dođe do posljednje, najmanje lutke i otkrije koji kurac joj se događa.

S obzirom na to da su autorice tri žene, nije čudo da je ovo vrlo ženocentrična serija. Osim sjajne Natashe, čija energija je pogonsko gorivo serije, sjajnu ulogu ostvarila je Elizabeth Ashley kao terapeutkinja i Nadjina prijateljica Ruth koja ju pokušava uvjeriti da nije mentalno sjebana unatoč svim nasljednim predispozicijama za to (izvrsna Chloe Sevigny u maloj ali upečatljivoj ulozi Nadjine majke, žešće lujke), a Greta Lee kao Nadjina friendica Nadine također je odlična kao bezbrižna, drogom natopljena cura.

Muškarci u seriji su prikazanai kao totalni failovi: Alan djeluje poput šteneta tužnog pogleda, pogotovo u scenama kad je s Natashom; Mike je profesor književnosti i žešći creep koji taslači Alanovu ljubav života Beatrice, a Nadjin bivši John je žešće sjebani šupak, ali ga to ne sprečava da se kod Nadje povremeno i dalje napije vode s izvora pičke rosne. Zapravo, kad vidim kako je lako u New Yorku završiti u krevetu, zažalim što nisam otišao tamo prije 10-15 godina, onda kada sam još imao para i kuburu koja je tu i tamo znala opaliti...

Uglavnom, topla preporuka da ošacujete ovu seriju, uvjeren sam da ćete uživati (ja svakako jesam). Donosi jedan sasvim novi pogled na već pomalo prežvakanu temu beskonačne petlje u kojoj se glavni likovi nalaze, a Natasha je toliko dobra u svojoj ulozi da bi bila prava sramota kada ovo ne bi kapitalizirala i probila se na A listu televizijskih glumica. A i prava je uživancija vidjeti seriju koja ne razvlači nepotrebno priču, ne zamara gledatelje, već sve uspije spakirati i zaokružiti u osam kratkih epizoda. Svaka čast, cure!

*Prenosimo sa autorovog bloga

Oceni 5