Danas je posljednji dan ostatka tvog života
"Danas je posljednji dan ostatka tvog života" također je i najduži grafički roman na njemačkom jeziku, a vrlo brzo nakon izlaska 2009. (u Hrvatskoj ga je izdala Fibra 2017.) strip je preveden na engleski i brojne druge svjetske jezike. Time je ostvaren neobičan uspjeh za ostvarenje iz jedne zemlje koju ne možemo baš ubrojati u stripaške meke kao što su primjerice SAD, Velika Britanija, Francuska, Belgija, Italija ili Španjolska.
Autobiografski strip posljednjih je godina postao hvaljena i ambiciozna forma unutar koje su autori poput Alison Bechdel, Jeffa Lemirea ili Craiga Thompsona rekonstruirali vlastite živote podjednako dobro ili možda i bolje nego bi im to dopustio književni ili filmski medij. Stavka koja često određuje uspjeh autobiografskog stripa je crtež.
Kad uspješno odražava željeni ton narativa, onda stripovskom mediju po razini emocionalnog učinka nema ravnog. Lust tu prednost medija da istovremeno bude slobodan, karikaturalan i realističan koristi maestralno.
Podsjetnik na neodgovornu, bezbrižnu glupost srednjoklasne adolescencije
Njezin crtež je rudimentaran i grub, namjerno pankerski, no on vjerno odražava priču o odrastanju sredinom osamdesetih i dvomjesečnom putovanju u Italiju. Da je odabrala neki dotjeraniji, sofisticiraniji i realističniji stil, "Danas je posljednji dan ostatka tvog života" bio bi značajno drugačije ostvarenje.
Možda mučnije, možda mračnije, a možda i melodramatičnije. Ovako njezin crtež realistično dokumentira opisane događaje, ali i daje crnohumornu, tragikomičnu notu kakvu realistični crtež ne bi nikad mogao stvoriti.
Bez obzira na nepromišljenost protagonistica, ništa od prikazanog nije njihova krivnja, i ako postoji općenita poruka u ovom stripu onda je to ona da ovaj svijet naprosto nije siguran za mlade žene
Dijelom priča o odrastanju, dijelom strip ceste, "Danas je posljednji dan ostatka tvog života" funkcionira kao podsjetnik na neodgovornu, bezbrižnu glupost srednjoklasne adolescencije, ali i onog do čega može dovesti ako joj se prepustimo. Strip prati sedamnaestogodišnju pankericu Uli i njezinu prijateljicu, nimfomanku i usputnu prostitutku Edi na proputovanju od Beča do Sicilije.
Lust gradi narativ kroz petstotinjak stranica, od opuštenih bečkih skvotova do nesigurnih ulica Palerma. U njezinu rukopisu nema romantiziranja. Njezina melankolija nije žaljenje za prohujalom mladošću, nego sreća nekoga tko je prošao i preživio razne, uglavnom gadne stvari.
Agresivni aspekti talijanskoga mačizma
Premda se radi o autobiografskom stripu, relativno nepristran ton mogao bi natjerati čitatelja na manjak empatije prema dvjema nepromišljenim junakinjama. Uli je bezglava i željna avanture, a Edi funkcionira kao njezin "kako ćemo, lako ćemo" vodič i glavni antagonist cijele priče.
Muškarci su u cijelom stripu, s iznimkom uvjetno rečeno glavnog muškog lika, agresivni i grubi, pragmatični u najgorem mogućem smislu, onom u kojem cilj opravdava sredstvo. Kako radnja odmiče, djevojke se sve više suočavaju s neugodnim, nerijetko agresivnim aspektima talijanskog mačizma u kojima se briše granica između udvaranja i seksualnog nasilja.
Strip prokazuje patrijarhat kao stalan, svakodnevan i utkan u svaku poru društva, bez obzira radi li se austrijskim pankerima ili talijanskim sitnim mafijašima
Upravo je to najpotresniji, ali i najzanimljiviji dio stripa. Lust sebe ne prikazuje kao žrtvu, čak ni kad preživi silovanje, već piše iz rijetke pozicije detaljnog emocionalnog prikaza adolescencije, prijateljstva, izdaje, ovisnosti.
Budući da je narativ koncentriran oko nepromišljenih, razmaženih junaka, brojne reakcije čitatelja koji se ne mogu saživjeti s iskustvom nekoga tko se sam doveo u određenu situaciju uopće ne čude.
Patrijarhat kao utkan u svaku poru društva
Vidi se to dobro po oprečnim recenzijama na Goodreads stranici posvećenoj tom stripu. Upravo je to i glavna vrijednost ovog ostvarenja. Pisan iz te naoko povlaštene perspektive, "Danas je posljednji dan ostatka tvog života" pokazuje proces sazrijevanja, upoznavanja sebe u uvjetima nepoznatog podneblja i mentaliteta.
Ponajviše, međutim, prokazuje patrijarhat kao stalan, svakodnevan i utkan u svaku poru društva, bez obzira radi li se austrijskim pankerima ili talijanskim sitnim mafijašima.
Autoričina melankolija nije žaljenje za prohujalom mladošću, nego sreća nekoga tko je prošao i preživio razne, uglavnom gadne stvari
Bez obzira na nepromišljenost protagonistica, ništa od prikazanog nije njihova krivnja, i ako postoji općenita poruka u ovom stripu onda je to ona da ovaj svijet naprosto nije siguran za mlade žene na onaj način na koji je siguran za mlade muškarce.
Ulli Lust ne traži opravdanje niti sažaljenje za svoje postupke već samo posve ogoljelo izlaže tu činjenicu, naposljetku nesputano dokumentirajući komadić svog života koji je očigledno ostavio velik trag na njezinu ličnost i autorstvo.
*Tekst prenosimo s portala Crol