Danilo Kiš: Džojsova plavokosa devojka
Taj Jugosloven je bio veliki pisac Austrougarske, bard njenih ljudskih ruševina, njihovog tragičnog i zlokobnog postscriptuma, u kome je rođen. Slavna Mitteleuropa – alias srednjeistočna Evropa ili još preciznije, zapadna Azija – prve polovine XX veka, posebno dvadesetih i tridesetih godina za Kiša je bila ono što je za Vilijema Foknera bila Joknapatafa ili Aleksandrija za Konstantina Kavafija. I Kišovo umeće je kao i njihovo krajnje retrospektivno, odnosno, temelji se na svesti da naša vrsta koristi istu vlast – intelektualnu – za razumevanje istorije naroda i istorije pojedinaca. Zahvaljujući tome osećanje kolektivne istorije kod Kiša je veoma lično, a osećanje lične istorije – tragično javno. I jednu i drugu posmatra kroz isto sočivo (Josif Brodski)
Svest o goloj laži i
požar pobune
i
trešnje za horizontom
Vedra noć
na stepeništu
tramvaja
stihovi o zvezdanoj
noći
robovanje
seti
Soba slučajne žene
sa blatnjave ulice
toplo dizanje i
spustanje obnaženih
grudi
Prvi sumraci i
prljavi kvartovi
javnih kuća
Namirisana tela
i nešto
neodređeno
Čula zaluđena
pohotom
Stihovi za plavokosu
ženu
sa tramvajskog
stepeništa

Oceni
5
Prethodno ste ocenili ovu vest.