Distopija koju živimo
Hand 01 S

Photo: Pinterest

Deset lekcija iz "Sluškinjine priče"

Komandant čita stihove o Raheli i Bilhi iz Knjige postanka (29, 29-30): Laban dade svoju sluškinju Bilhu svojoj kćeri Raheli za sluškinju. Jakov nato priđe Raheli. Rahelu je više volio nego Leu. I tako je služio Labana još sedam godina. Sluškinja u crvenoj haljini kleči ispred njega na jastuku iste boje. U dnevnoj je sobi i supruga, nerotkinja. Nakon čitanja sve troje odlaze u spavaću sobu – Blesed be the fruit! Komandantov falus ulazi i šeta vaginom sluškinje – May the Lord open! dok joj je glava među nogama supruge čiji je zadatak sluškinju održati mirnom čuvajući je za ruke.

Sluškinjina priča (The Handmaid’s Tale) američka je TV serija od četrdeset epizoda podijeljenih u četiri sezone. Radnja se odvija u Gileadu, totalitarnoj državi koja se prostire na teritoriji SAD-a čijoj je upravi nekada i pripadala. Gilead je ortodoksna kršćanska država 21. stoljeća koja nastoji povećati stopu nataliteta. Radnja prati život June Osborne koju je Gileadova vojska uzela kao ratni plijen osvojivši Boston. June je isto što i Bilha – sluškinja čiji je glavni zadatak rađati djecu porodici kojoj je dodijeljena. Offred (poslije Ofjoseph) isto je što i Ofjakov – jedna od žena koje su silovali muškarci poput Freda Waterforda i Jakova, u ime Boga. Praise be!

U ostatku teksta možete pročitati na kojih bismo deset tema iz serije trebali raspravljati nakon što je pogledamo, budući da će nas ona podsjetiti na bitne činjenice koje smo možda zaboravili, donijeti nam nova saznanja, proširiti naše vidike te pomoći u kreiranju boljeg društva za sve s obzirom da svaka izmišljena priča može biti (djelomično) ostvarena.

Muškarci vladaju, žena rađa!

Društvo je u Gileadu patrijarhalno. Bila ona sluškinja ili supruga komandanta, žena je preodređena isključivo za rađanje i brigu o djeci. Za svaku drugu aktivnost, kao što je čitanje, biva kažnjena – sluškinji se odsijeca prst, a suprugu primjereno kazni njen muž, koji je zadužen za administrativne, političke, društvene i kulturne poslove – jer on ima moć, a žena blagoslovljenu utrobu. Svako se zaboravljanje tih uloga naplaćuje.

Željezo se kuje dok je vruće.

Indoktrinacija u Gileadu počinje po djetetovom rođenju budući da su to najbolje godine za usvajanje znanja i navika. Pošto se stečene navike teško mijenjaju i društvo ne zna za postojanje drugačijeg mogućeg stanja, Gilead time dobiva podanike koji će bespogovorno služiti državi. U prilog tome ide i druga strana priče – čim se sluškinje dovedu iz ratom osvojenih područja SAD-a, preodgajaju ih tete ukazujući na njihovu svetu, odabranu ulogu.

Eye (ne) vidi sve.

U svojoj knjizi 1984 George Orwell opisuje totalitaristički sistem staljinističkog Sovjetskog Saveza. Sličnost pronalazimo i u The Handmaid’s Tale: aktivnosti svih stanovnika Gileada prate špijuni, državni plaćenici Eyes. Oni prijavljuju nadležnim vlastima odstupanja od zakona i prestupnike odvode na mjesto suđenja. Međutim, razlika u odnosu na Big brothera jeste što Eye ne vidi uvijek sve jer je potkupljiv, ili je, što je još gore, zaljubljive prirode, pa svoj posao samo naizgled obavlja kako treba.

Opravdanost nasilju nalazi se u religiji.

Preodgoj uključuje i fizičko nasilje preko kojeg se okajavaju grijesi. Zbog toga je i opravdano. Podvrgavanje bičevanjima, spaljivanju kože, odsijecanju udova, vađenju očiju i spolnih organa te rad u radioaktivnim kolonijama ima samo jedan cilj: uvjeriti sluškinje da je Bog kivan na njih jer su neposlušne državi. Drugim riječima, odanost Gileadu ujedno je i odanost Bogu.

Fizičko nasilje prati i psihičko, pa sluškinje postepeno gube nadu u borbu, pobunu i spas. Najslabije posustaju i u potpunosti se predaju državnom ustroju. Kako bi efekat bio što bolji, sluškinje su, sjedeći u krugu, dužne upirati prstom u prijestupnicu i uglas govoriti o njenom grijehu. Tek nakon što prizna krivicu i bude fizički kažnjena, sluškinja je ponovo čista.

Gilead nikada neće povrijediti dijete.

S obzirom da je dijete najveća vrijednost, Gilead tvrdi da djecu nikada neće povrijediti. Međutim, djeca trpe različite neugodnosti, počevši od toga da ih rastavljaju od njihovih bioloških roditelja bila ona novorođenčad ili ne. Nije strano ni da dijete bude uskraćeno i za majčino mlijeko. Ženska se djeca udaju s trinaest godina i sva nose iste haljine i pokrivala za glavu roze boje. Muška se djeca obučavaju za buduće komandante.

Seksualno nije strano čovjeku.

Za ceremoniju opisanu na početku teksta dovoljni su samo spolni organi. Bilo koji drugi tjelesni dodir strogo je zabranjen kako se ne bi oskrnavio sveti čin začeća. Gilead zakonski ne dozvoljava kako spolno tako i svako drugo uživanje. Međutim, praksa je mnogo drugačija: Eye Nick spolno opći s June, što je ujedno i razlog za razvijanje i održavanje ljubavi među njima. Fredov se i Serenin brak raspada, između ostalog, zbog odsustva spolnih odnosa, a napredak je uočljiv nakon što dva puta prekrše zakon. I brakovi svih drugih parova u Gileadu samo su poslovni dogovori postignuti u ime religijskih zakona iza kojih stoji politika. U ime religijskih zakona muškarcima je dozvoljen i odlazak u javnu kuću Jazebeel gdje ih također služe sluškinje. Jazebeel je javna tajna.

Ljubav nije posjedovanje.

June Osborne uči nas da je ljude koje volimo potrebno pustiti da žive tamo gdje će biti sretniji. Imati nekoga uz sebe nije ljubav, nego manipulacija. Osoba koja posjeduje je sebična. June svoju kćer Nichole, koju je rodila kao Fredova i Serenina sluškinja, šalje u Kanadu gdje će biti slobodna. S druge strane, Serena svim silama nastoji držati Nichole uz sebe, iako joj je majka samo po zakonima Gileada, jer misli da će jedna djevojčica ispuniti svu prazninu koju ima u sebi.

Politika i novac jedini su interesi svake države.

Pojedinci upravljaju svijetom, bogate se i žive u miru. Ostali su njihove žrtve. Gilead je bogata država čijoj se vojsci druge države ne mogu, odnosno neće suprotstaviti jer dogovori između njih donose obostrane koristi. The Handmaid’s Tale još jednom svjedoči da u ratu najlukaviji dobivaju, dok se žrtve ne propituju. Joseph Lawrence primjer je takvog pojedinca jer je pomagao i oslobađao one koje je želio, skrivajući to od drugih.

Pobuna uvijek urodi plodom.

Mayday je neformalni naziv za otpor sluškinja. Same su ga odabrale kao simbol njihove ujedinjenosti i pobune. Rijetke su sluškinje koje nisu pokušale pobjeći ili se barem nakratko suprotstaviti nekom zahtjevu, pri čemu je June njihova inspiracija i motivacija. Iako Gilead sluškinje nikada ne muči do smrti, nego njihov preodgoj zasniva na stalnoj održivosti patnje do potpunog pokoravanja, ipak rat, koji June i ostale hrabre žene svojim ponašanjem objavljuju Gileadu, ne ostaje neprimijećen. Pun avion djece, svjedočenja okrutnosti i nasilju koje sprovode preživjele sluškinje u Kanadi barem su pokušaj da se Gilead spriječi u svojim namjerama.

Je li Pravda dostižna?

Pitanje pravednosti nužno je postavljeno i u ovoj seriji. Može li iko ublažiti muke sluškinja, dječiji bol zbog rastanka s roditeljima zamijeniti osmijehom, izbrisati sjećanja na zlostavljanja ili umanjiti lupanje u prsima prilikom bježanja kroz šume? Je li silovatelj zaslužio oslobođenje, a njegov ubica zatvor? Izgleda da nijedan politički, pa ni demokratski sistem nije dovoljan da osveti žrtvu – SAD/Kanada i Gilead razlikuju se samo u načinu na koji ponižavaju ljude. Jedno je sigurno: oni koji određuju šta je zločin, a šta kazna, ujedno su i kreatori svijeta u kojem i mi danas živimo.

The Handmaid’s Tale je serija koja nas upozorava da rasprava o ovih deset lekcija ne smije biti ograničena unutar njene radnje, jer ako, kada otvorimo današnje novine ili skrolamo naslovne stranice naših društvenih mreža, pronađemo barem jednu situaciju u nizu predstavljenih, znak je da bi naši životi uskoro mogli poslužiti kao scenarij za snimanje ovakve ili slične serije. A silovanja, borba za ljudska prava, indoktrinacija, simbioza religije i politike, nasilje nad djecom, manipulacije u međusobnim odnosima te protesti za dostizanje pravde odavno su dio naše stvarnosti, što bi značilo da je, izvučena iz konteksta fikcije, The Handmaid’s Tale priča koju svi mi već uveliko živimo.

*Prenosimo s portala Karike

Oceni 5