Pred nevidljivim svjedocima
Fnttm 02 S

Photo: Pinterest

Devedesetogodišnji pjesnik potpisuje svoje knjige

Znači, ipak sam vas svladao, neprijatelji moji!
Vaša imena mahovina sad prekriva.
A sa žarom sudjelovali ste u hajci
Na izdajicu i izroda. Moralnost nas uči
Da uvijek na kraju pobjeđuje pravda.
No, ne bezuvjetno. Malo slabije srce,
Nešto manja izdržljivost, a već trube ječe
Nad jadnim zečićem ili čak medvjedom.
Ta pobjeda nije meni razlog za ponos.
Jednostavno, jedno od čudesnih događanja,
Kao što je ono koje me je spasilo
Oświęcima, kao i (a postoje podaci)
Logorske sudbine negdje u Vorkutsku.
Ne vidim u tome nikakvu svoju zaslugu,
Proviđenje čuva budale i umjetnike,
Kako netko reče. Kao naknadu
Za to što smo mi tek igračka
Tajanstvenih sila, nikomu znanih.
I za smanjenu našu sposobnost prosudbe.

Vjerno sam služio poljskome jeziku.
Među mnogim jezicima za mene on je jedini,
I poziva, nalaže da ga slavimo,
Jer govori ga prevelik broj majmuna,
Prema kojima - ne krijem - osjećam gađenje.
Ali i mnoga bića tako dobra i čista,
Da njihove molitve moraju promijeniti svijet.
Isto tako, poljski je obveza,
A za neke i strast. Ne bih ga dao
Za remek-djela najmudrijih zemalja.

Bili ste prilično u pravu, neprijatelji moji,
Gonetajući velegospodsku umišljenost ovoga nitkova:

Dizao je nos, svakoga kritizirao,
Umjesto da živi s nama, išao ravno prema cilju,
Te svoje slave, ograđen častohlepljem.

Da, doista, napisao sam djelo.
To znači samo da sam svjestan
Kako je ono opasno po dušu.
Dovoljno je istražiti nekoliko životopisa.
Moji ispisnici: Andrzejewski Jerzy,
Ili moj zemljak sa rijeke Niewiaźe
Gospodin Witold Gombrys, nisu bili plemeniti,
Pa čak, misleći o njima, o njima kao osobama,
O njihovim opsesijama i bijednim istrčavanjima
Nakaznoga ega, o nesreći,
Osjećam samilost i ujedno bojazan
Da sam možda isti kao i oni,
Da sam glumio hrast, a bio razvalina.
Kakva bijeda. Ali oproštena.
Budući smo nastojali biti veći nego što jesmo,
Zaludu čeznući za proroka mjerom.
Sada, u starosti, nalazim se pred svjedocima,
Koji su nevidljivi za žive,
Razgovaram s njima, zovem ih po imenu,
Dok moja ruka potpisuje knjige.

*S poljskog prevela Marina Trumić

Oceni 5