U našem gradu čak i mrtvi žive bolje od živih
Irak 01 S

Photo: www.nytimes.com

Dijete rata

Miruj srce, neka bombe eksplodiraju 50 metara nad zemljom

Smrskavši tvoju svetu glavu!

Neka tvoj trup i noge pokleknu pod

Težinom svemoćnog mača talibana!

Alahu ekber! Bog je velik moliš se

Dok majke plaču u pustinjskim logorima

Ledeni vjetrovi uvlače se u kosti i zamrzavaju vrijeme

A hladne kazaljke sata napreduju poput vrhovnog gospodara

Miruj, srce moje, ne možeš poništiti tehnologiju mržnje

A ni njezin tragični smjer, od svanuća do sumraka,

Od grada do grada, leš uspomena ukorak prati

Poludjelog duha beskrajne patnje.

Pokopaj malenu djecu sklopljenih očiju

Umotanu u poderane krpe

Njihove sablasne kosti neće nikada upoznati

Sitost uhranjenog djetinjstva

Ili čudesnu uzdrhtalost prvog poljupca

Ili vjenčanje i sve ono što ga prati,

Ludovanje, radost, tugu, bol, ponos, nadu i strast

Opustjele špilje planinskog lanca Tora Bora noćas su nijeme

Američki vojnici pretražuju ruševine u potrazi

Za skrivenim oružjem i zavjerenicima

Spaljena zemlja opet pripada gospodarima rata

 

Bagdad eksplodira pod težinom bombi

Ulice u plamenu, u našim su mislima postale

Rudnici podzemnog otpora,

Katakombe demonskih spletki,

Hramovi terorizma podignuti su da unište naš Američki san

Između Tigrisa i Eufrata

Ono što je ostalo je opustošeni Raj

Ono što je ostalo od jabuke je

Crv usnuo u srcu mrtvog heroja

Kako da ti kažem da te nismo uspjeli zaštititi, maleni?

Uljuljkani ratom, uljuljkani mržnjom i strahom?

Snivaj san da ćeš se probuditi u oblaku svjetlosti

Jašući na leđima vjetra okružen slapovima

I potocima koji šapću tvoje ime

Sanjaj o mantrama koje odjekuju zrakom,

I nose svako osjećajno biće, svaku česticu prašine na slogovima

     ljubavi

 

Om mani padma hum

Om mani padma hum

Om mani padma hum

Oprosti nam, anđelu milosrđa, čuvaru potlačenih

Gle, svi hramovi su porušeni!

Gle, sva gipsana božanstva

I zdjele za prinošenje su u krhotinama!

Naši zaštitnici su se pretvorili u pepeo i muzejsku prašinu

Da, u našem gradu čak i mrtvi žive bolje od živih

Na groblju na vrhu Aleje bogataša

Uzdiže se mauzolej jonske ljepote

A kolumbarij je obložen granitom i mramorom

Čvrst i bijel kao i onog dana kad je bio sagrađen

Neuništen sramotom ili tugom

 

*Izabrao i s engleskoga preveo VOJO ŠINDOLIĆ

Oceni 5