Dimnjak je pravedan
Dimnjak
Na kući raste druga kuća samo bez krova –
dimnjak. Kroz njega izlaze kuhinjski mirisi i moji
uzdasi. Dimnjak je pravedan, ne razdvaja to. Jedna
velika perjanica. Crna, veoma crna.
Naš strah
Naš strah
ne nosi noćnu košulju
nema oči sovlje
ne diže kapke
ne gasi sveću
nema ni lice mrtvaca
naš strah
to je nađena u džepu
ceduljica
“opomenuti Vujćika
stan u Dugoj ulici provaljen“
naš strah
ne proleće na krilima bure
ne seda na crkveni toranj
prizeman je
ima oblik
žurno svezane bošče
s toplom odećom
suhom hranom
i oružjem
naš trah
nema lice mrtvaca
mrtvaci su prema nama blagi
nosimo ih na plećima
spavamo pod jednim ćebetom
zatvaramo oči
popravljamo usta
biramo suho mesto
i zakopavamo
ni previše duboko
ni previše plitko