Diva električna šapata

Gabi Novak, rođena u Berlinu kao Gabrijela (8. srpnja 1936.) u braku Hvaranina Đure Novaka i Berlinčanke Elizabeth Reiman, od djetinjstva fascinirana crtanjem maturirala je 1955. na grafičkom odjela novoustrojene petogodišnje Škole primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Tek je u dokolici, kao članica OKUD „Jože Vlahovića“ (pod vodstvom Emila Cossetta, gdje joj je društvo pravila također jedna buduća klasna vokalistica popa Senka Veletanlić), otkrila svoju drugu, pokazat će se životnu ljubav – glazbu i posve neočekivani pjevački talent.

Jedan doček Nove 1957. ohrabrio ju je da u prostorijama Zagreb-filma, gdje se u netom osnovanom studiju za crtiće zaposlila na radnom mjestu kopistice, zapjeva hitove s velikog ekrana „Johnny Guitar“ Peggy Lee i „Secret Love“ Doris Day. (Ovdje se ponavlja priča sudbinskog, vrlo slična onoj Amerikanke koju je svijet tako volio, a brojne sirene yu-estrade isticale kao uzor; slavna pjevačica i kasnije glumica pjevajući uz radio i Ellu Fitzgerald naslutila je svoj dotad nepoznati dar). Sada Gabi, već u dvadeset i prvoj, dobiva priliku da i pjesmom ilustrira crtane junake, baš kada će se početkom te 1957. u Zagreb-filmu zateći jugoslavenski mogul džeza, popularne glazbe, i filmske posebno, Slovenac Bojan Adamič. Pogađate, sve se i odvija filmskom brzinom: fasciniran onime što je slučajno čuo, Gabi će 8. travnja 1957. (nadnevak je zapamćen kao što i jesu događaji prijelomni u nečijem životu, ili oni što se reflektiraju na tuđe živote) u Ljubljani, kao gošća svom Pigmalionu (Petar Luković), pored Ive Robića, Marjane Deržaj, Majde Sepe i Trija Tividi, otpjevati „Tea For Two“, „Moonlight In Vermont“ i „Que sera sera“ (sve iz repertoara omiljene Doris Day) i oduševiti publiku.

Nakon identičnog zagrebačkog koncerta stigla je ponuda da snimi temu već priznatih Ljube Kuntarića i Blanke Chudobe „Sretan put“ za dramatični Tanhoferov 1958. pulskom Zlatnom arenom nagrađeni „H-8“, a nastup na Zagrebu 59 s pjesmom „Ljubav ili šala“ Milutina Vandekara i Alke Ruben, donio je pobjedu poznatom autorskom tandemu, ali i velik uspjeh ljupkoj debitantici (ispred Robića s kojim je pjevala u alternaciji). Da sve odjekne snažnije: prvi puta u izravnom prijenosu, posredstvom radija i televizijskih kamera, koje su, istina, donosile sliku tek rijetkim domovima s čarobnom kutijom! Iznenadna životna dilema: crtanje ili pjevanje bila je zaključena.

Šezdesete su dočekale novu zvijezdu raširenih ruku. Lijepa, nježna, čijoj je pomalo promukloj, seksepilnoj izvedbi veliki majstor eseja pokojni Veselko Tenžera skovao nadahnutu atribuciju „električnog šapata“, postat će sinonimom moderne pop pjevačice s mikrofonom. Nitko prije nje nije mogao s većim pravom ponijeti tu sliku. Anica Zubović, Lola Novaković, Marjana Deržaj, čak i Beti Jurković, Ljiljana Petrović, ubrzo Tereza Kesovija, snažnih školovanih glasova, ili barem s pretenzijama da zvuče tako, prema belkantu, mogle su bez struje, bez swinga; lakše je bilo zamisliti ih na pozornici opere, operete, mjuzikla, nego s big bandom ili džezističkim trijom.

Gabi je sve ono drugo: intimnija, delikatnija; distancirana i snena, s pritajenom vatrom. Njezino moderno fraziranje i osjećaj za ritam više su nego očiti, jednako u skladu s prodornim brassom i toplim štrajhom. K tomu, od samog početka, savršeno precizna tona, brza u studijskoj egzekuciji.

Tijekom 60-ih uspjela je ostvariti jednu od najintenzivnijih produkcija u domaćoj diskografiji s kojom se iz ženskog tabora mogla mjeriti jedino Lola Novaković i donekle dojučerašnja tinejdžerica Zdenka Vučković. U tomu su joj tadašnji suprug Stipica Kalogjera i budući Arsen Dedić te stariji Kalogjera i Ivica Krajač bili najbliži suradnici. Snimila je sve od mnogobrojnih prepjeva najpopularnijih svjetskih uspješnica (kako je to u nedostatku licenci tražilo gladno tržište) - ovdje su zastupljeni svega tri: „Ko sitno zrno pijeska“, „Jenny te voli“ i „Duga je, duga, noć“ - do originalnih autorskih, najčešće festivalskih naslova, kojima je obično bila važan čimbenik u osvajanju nagrada žirija ili publike. Od spomenutog prvijenca „Ljubav ili šala“ do sljedećeg Zagreba 60 s pjesmama „Ti si moja obala“ (1. nagrada žirija) i „Meštrovićevim zdencem“ (prva publike), Zagreba 62 („Ti nisi došao“, 1. nagrada publike; slavu je doduše prisvojila Lola Novković) te usporednih Opatija: „Izgubljen trag“, „Oči“, „Volim kišu“ (nagrade žirija), „Vino i gitare“ i „Malo riječi treba kad se voli“ (nagrade publike) pa ponovno Zagreba 66 „Za našu ljubav to je kraj“ (prva nagrada publike). A nagrađene su i „Adrese moje mladosti“ (Opatija 66), „Još uvijek“ i „Budi uvijek moj(a)“ (Zagreb 65 i Zagreb 67).

Ovdje neuvrštene snimke sa splitskih Melodija Jadrana i Beogradskog proleća prolazile su također s laudama žirija i publike. Njezina sklonost džezu i talent kojeg u početku nije bila ni svjesna zabilježen je, primjerice, već 1961. izvedbom Gershwinove „Foggy Day“ uz glasoviti Zagrebački jazz kvartet na 2. jugoslavenskom jazz festivalu na Bledu. Ovaj odabir govori dovoljno o slatkim problemima koji vas muče u konceptu s 20 naslova. Na svu sreću riječ je samo o 60-ima, jer karijerna fortuna Gabi Novak, postojane radne temperature, nije se zaustavila ni do danas.

Album „Kronologija – Gabi Novak: 20 izvornih snimaka“ (neobjavljeno, u pripremi)

1. SRETAN PUT (LJ. Kuntarić - B. Chudoba - M. Prohaska) (2:38) (P)1959

2. LJUBAV ILI ŠALA (M. Vandekar - A. Ruben - M. Prohaska) (4:01)(P)1959

3. TI SI MOJA OBALA* (S. Kalogjera - D. Britvić - N. Kalogjera)(3:59) (P)1960    

4. MEŠTROVIĆEV ZDENAC*  (V. Čaklec – D. Britvić – S. Kalogjera)(3:57)(1960)

5. IZGUBLJEN TRAG (M. Radić – R. Vešligaj – B. Adamič)(2:21) (P)1960

6. OČI * (A. Vučer - D. Britvić - S. Kalogjera) (2:54) (P)1961

7. VOLITE LI TWIST?   (N. Kalogjera – A. Dedić – N. Kalogjera) (X:XX)(P)1962

8. KO SITNO ZRNO PIJESKA (Legata a un granello di sabbia) (N. Fidenco –  G. Marchetti  / M. Kinel – N. Kalogjera) (4:06)(P)1962

9. KROVOVI (S. Kalogjera - A. Dedić - S. Kalogjera)(2:37)(P)1962

10. VOLIM KIŠU* (M. Vandekar – A. Ruben – S. Kalogjera) (2:31) (P)1962

11. JENNY TE VOLI (Jenny Come Lately) (G. Geld - P. Udell/ I. Krajač – S. Kalogjera) (2:32) (P)1964 

12. JOŠ UVIJEK (I. Krajač - I. Krajač - S. Kalogjera) (4:02) (P)1965 

13. PRVI SNIJEG (N. Kalogjera - I. Krajač - N. Kalogjera) (3:07) (P)1966

14. ZA NAŠU LJUBAV TO JE KRAJ (DOSTA, DOSTA...) (A. Vučer - M. Kinel – S. Kalogjera)  (3:07) (P)1966 

15. ADRESE MOJE MLADOSTI (S. Kalogjera – A. Dedić – S. Kalogjera) (3:00)  (1966.) (P)1970 

16. BIT ĆEŠ UVIJEK MOJ (A. Dedić – A. Dedić – S. Kalogjera) (1967)(P)1970

17. VINO I GITARE (S. Kalogjera - A. Dedić - S. Kalogjera) (3:34(1967)(P)1970

18. ŽIVOT TO SMO MI (Z. Korpar - I. Krajač - S. Kalogjera) (3:48) (P)1968  

19. DUGA JE, DUGA NOĆ (Lisa dagli occhi blu)(C. Cavallaro - G. Bigazzi -  A. Dedić  – K. Oblak) (3:24) (P)1969    

20.  MALO RIJEČI TREBA KAD SE VOLI (J. Adamov – V. Marcikić – O. Depolo) (1969.) (P)1970