Retro feljton: Lukovićeva rubrika „Singlovi“ iz „Džuboksa“ (17)
Divv 02 S

Sećanje na prvi singl: Vlada Divljan u Zagrebu 1981. godine

Photo: Goran Pavelić Pipo

Vlada Divljan o Lukovićevom hvalospevu: To je tada bila velika fora

„Džuboks“ br. 90 pojavio se u prodaji 6. juna 1980. Rubrika „Singlovi“ imala je sreću da prva predstavi debi singl VIS Idoli „Retko te viđam s devojkama“, a nešto manje sreće da se suoči s malim pločama Zlatka Pejakovića, Dejana Petkovića, grupe Visoko mišljenje ili izvesnog Serđa Payata.

+++

Ovo moram da vam ispričam: sanjam jedne noći da slušam nove singlove. Kao, sve ploče sjajne, ne znaš šta je bolje, prosto da ne veruješ. A san lep, neko more, pa peščana plaža, pa gomila ženskih a la Bo Derek se sunča, toples, bikini, mono-kini, sve-kini, a san snova! U pozadini mora, tamo daleko iza pučine, muzika s ploča: kakvi dobri singlovi! I čim sam se probudio i video da ima sedam sati, da moram na posao, da novi singlovi nisu ništa drugo no stare priče u još starijem celofanu, prestao sam da sanjam. Otišao sam u prodavnicu, preturio rafove i kupio najnovija dela kojima domaće disko kuće pokušavaju da nam ulepšaju život. Oh, moje sreće kad sam video novi singl Serđa Payata! A tek radosti što mogu da slušam Zlatka Pejakovića! Naša zabavna muzika je divna — i ja od života više ništa ne tražim!

Zaječarski hard-rock ili kako smo slušali Riblju čorbu: VISOKO MIŠLJENJE - Mačka iz solitera/ Sve mi kaže, biće dosadan dan (RTB)

Gde momci iz Zaječara iz sve snage prašte, da puca na sve strane. Žestoki rifovi, zanimljivi refreni, pun hard-rock sound koji mi ponešto liči na Čorbu, ali, pazite, to sve nije tako loše, bez obzira što su dečaci slušali i Wishbone Ash i... tu naučili mnogo stvari. Sve je vrlo standardno, ali se Visoko mišljenje trudi, u njihovoj svirci ima energije i ubeđenosti da je to ono pravo, i to mora da se ceni. Čak ni tekst nije nesimpatičan, omot je dobar, sve u svemu — debi singl koji treba da ima svoju publiku. Za početak dobro, kasnije: videćemo. Niko se nije naučen rodio!

Tuga tužna ili kako sam lupao glavom o zid: SERĐO PAVAT - Dobro jutro, tugo/ Da li smo jedno ili dvoje (RTB)

Gde Serđo Pavat ima izvesne ljubavne probleme u čijem rešavanju poziva tugu kako bi se „družio s njom". Drugim nekim rečima, ovo je još jedna ploča iz serije hajde-da-snimimo-singl, što opet treba da znači da je za slušanje Serđove tužbalice potrebno: tri paketa Celex-maramica, dve kutije nobrijuma za smirivanje, dva pakla cigareta, glumačke sposobnosti i čekić kako bi na kraju svega, pošto on kaže „Dobro jutro, tugo“ sve razbili, polomili i bar nekako kompenzirali utrošeno vreme i novac... „Dobro jutro, tugo“ je mešavina najordinarnijeg valskog songa i hotelskog sounda, gde su maštovitost, produkcija, aranžman, pevanje i „image“ na razini čiste, apsolutne nule. Kako je Serđo snimio singl, za mene je tajna! Kako je ubedio ljude da ga puste u studio, misterija je stoleća! Kako je uspeo da se onako osmehne na omotu, ja se divim! Pa ta bunda! Pa podignut okovratnik! Pa nehajno raskopčana košulja! Serđo, Serđo! Hvala ti! Sad znam šta je ono što mi je nedostajalo toliko godina: Tvoj glas, Tvoja ploča i Tvoje reči. Oh, dragi, neizmerno ti hvala!

Pusta romantika ili kako sam shvatio šta je to sentiš: DEJAN PETKOVIĆ - Moja Dijana /Poslednji put mislim na nju (RTB)

Gde Dejan Petković svoju ispovest gradi na dramatičnom efektu sukoba između srca i realnosti: njegova Dijana izlazi svako veče s drugim i on je pita „oh, kako si mogla“. Stvarno, sram je bilo. Tekst Marine Tucaković nafatiran je teškim sentišem i Dejanu ne preostaje ništa drugo no da celoj priči da romantični middle-of-the-road efekat, čije prerogative dobro zna ucveljena publika, u procepu između lakog pop zvuka i festivalskih odblesaka. Zvučna zavesa standardne je šeme, tj. plačljivi gudači protiv keyboard sounda, čiji je ishod već unapred poznat: puppy love! (Vidi pod Donny Osmond!).

Dah uzbuđenja ili kako ideja trijumfuje nad realizacijom:  VIS IDOLI - Pomoć, pomoć /Retko te viđam sa devojkama; SLOBODAN ŠKEROVIĆ - Stihovi (Izdavač UK SSO, časopis »Vidici«, Beograd)

Sve pohvale izdavaču koji se setio da književni časopis iskoristi za lansiranje „novog zvuka“ čije postojanje disko kuće prkosno ignorišu. Vokalno instrumentalni sastav Idoli i dve numere „Pomoć, pomoć“ i „Retko te viđam s devojkama“ čine zaokruženu celinu svežeg, autentičnog, beat-ritma, čiji teen-odsjaji u refrenu i konstrukciji upućuju na ono što u svetu rade grupe Cure ili Passions. U poređenju s onim što se kod nas snima i izdaje u vidu singlova, dve pesme Idola su za petnaest godina ispred svega — uzbudljivo, dinamično, pametno, maštovito, tres chic, dragi moji! „Retko te viđam...“ ima sve šanse da bude novotalasni hit sezone. Ukratko, singl meseca, trofej „Džuboksa“ i - kupite „Vidike“: stavite ploču na gramofon, opustite se i đuskajte do besvesti. To je.ono pravo (kako bi rekao M. Vukašinović!).

U londonskom studiju Eden: Petar Luković i grupa IdoliSEĆANJE VLADE DIVLJANA: U nedeljniku „Vreme“ br 259 od 3. maja 2001, Vojislav Pantić intervjuisao je Vladu Divljana koji priča o recenziji singla u „Džuboksu“: „Što se Bregovića tiče, sa njim nas je povezao Pera Luković, takođe, veoma bitan čovek u počecima Idola. Pera je u svojoj legendarnoj rubrici Singlovi u ’Džuboksu’ napisao hvalospev za naš prvi singl, a to je tada bila velika fora. On je i pustio Bregoviću tu ploču i zainteresovao ga za nas. Mislim da je činjenica da nam je Bregović bio producent na prvom ’zvaničnom’ singlu (Maljčiki, op.a.) za Jugoton (a to je radio prvi put) donela najviše publiciteta. Verovatno je i njemu tada tako nešto odgovaralo“.

Vaš šlager sezone ili kako mi se sve učinilo: ZLATKO PEJAKOVIĆ -  Nikom te ne dam/ Twist (RTB)

Gde Zlatko Pejaković još jednu ljubavnu istoriju analizira od samog starta, tj. on joj govori „nikom te ne dam“, a ona - ćuti. Šteta. ZMP (što je zaštitni logo Zlatka M. Pejakovića) peva s optimalnom dozom dramskog patosa, što je, valjda, potrebno za festivale, da bi onda iznenada krenuo u napad ponavljajući refren nekih sto četiri milijarde puta, ne bi li nas uverio da je u njemu ostalo neke tajne, neugašene vatre. No, sve što se desilo, primio sam mirno. Sedeo sam bledo, gledao kroz prozor, zevao, spavalo mi se, a on je pevao, pevao. Kad se sve utišalo činilo mi se da ovu ploču nisam ni čuo. Stvarno, ko je uopšte pomenuo novi singl Zlatka Pejakovića?

* Objavljeno u rubrici „Singlovi“ u Džuboksu broj 90, od 6. juna 1980.

(NASTAVIĆE SE)

 

Oceni 5