Ekskluzivno iz Kana: O filmu “El Empleado y El Patron – The Employer and the Employee” (2021)
Employee 01 S

Photo: MUBI

Dobar radnik je pokoran i smeran

Nekadašnji nadničar Lacuesta zbog starosti više ne može da radi na tuđim njivama, pa preporučuje  svog osamnaestogodišnjeg sina Carlosa (Cristian Borges) za posao traktoriste. Dodatna zarada je najmanji razlog za ovaj potez – motiviše ga želja da sina odvoji od konja, iz straha da će mu ovi doći glave. Carlos nije oduševljen, ali prihvata posao da bi finansijski podržao svoju porodicu – ženu i ćerkicu Delfinu. Generacijske uloge se prenose – kao što je otac radio za oca-gazdu, sada sin radi za naslednika koji je doduše moderan I, čini se, pristojan čovek.

Sve od prošlogodišnje EGEDA nagrade programa WIP Latam za rad u progresu na festivalu u San Sebastijanu, premijera igranog filma “The Employer and the Employee” urugvajskog režisera Manuela Nieta Zasa je iščekivana sa nestrpljenjem. Svetskom premijerom filma u Kanu u prestižnom programu Directors’ Fortnight, film je konačno stigao pred publiku.

Zasov film je jedan od dva dobitnika novoosnovane WIP (novčane) Latam nagrade namenjene finansiranju latino-američkih produkcija i koprodukcija (sa minimumom 51% učešća). S obzirom na jaku konkurenciju, odabir filma “The Employer and the Employee” je puno obećavao, pogotovu zbog uspeha rediteljevog debija “The Dog Pound” 2006 (Tigar u Roterdamu). Uz to, jednu od glavnih uloga u filmu tumači argentinski glumac Nahuel Pérez Biscayart koji se internacionalno etablirao rolama u “120 otkucaja u minuti” (2017) Robina Campilla, “Sick Sick Sick” (2019) Alice Furtado i prošlogodišnjim filmom takmičarskog programa Berlinala – “Persijske Lekcije” Wolfganga Kohlhaasa.  

Radnja filma “The Employer and the Employee” je smeštena u mestu Santa Clara de Olimar u istočnom Urugvaju, na samoj granici sa Brazilom, u kome rančerstvo i poljoprivreda jednoj grupici donosi veliku dobit, dok ostatak stanovništva živi u siromaštvu. Klasne razlike u ovom ruralnom regionu su ogromne i nadničarenje je seljanima retka prilika da nešto zarade.

Obrađivati ovakvu temu u formatu igranog filma, kroz priču o skoro ostvarenom prijateljstvu između dva muškarca iz različitih socijalnih slojeva, je rizično, i “The Employer and the Employee” je rađen skoro holivudski ziceraški, mahom po pitanju stereotipno građenih ličnosti i zloupotrebe jedne tragedija kao sredstva da se na njoj i oko nje pletu različite relacije između protagonista. Ovo nije film kalibra Bertoluccijevog “20. veka”. Višeslojnost mu se ne može pripisati, mada pokušaji da se to ostvari postoje. U tom duhu, priča jednostavno ne ume da iznenadi. Bilo bi dovoljno izbaciti jedan od poklapajućih elemenata koje porodicu jednog i drugog muškarca stavljaju u poziciju dosadne transparentnosti, da bi radnja otišla u drugom smeru. Pošto se to ne dešava, film ostaje u domenu prosečnog, iako u njemu postoji dosta dobrih momenata. Ali pre dobrog, postoji ono loše, ili u najboljem slučaju – problematično.

Dobar radnik je pokoran i smeran (i možda previše jednostavan u načinu razmišljanja), a dobar gazda je velikodušan čak iako ne mora. To bi bili pojednostavljeni profili Carlosa i Rodriga (Nahuel Pérez Biscayart), čime je njihova konekcija od samog početka čudna. Niti Carlos ima tom prijateljstvu šta da ponudi, sem radne snage, nit je Rodrigova želja da mu pomogne u teškim vremenima bazirana na pravom razumevanju njegove situacije. Njivova spona je kafansko-bordelske prirode; dok se pije i čaše lome, tuga se deli na supene kutlače, ali kada se radi o tome da se Carlosu zaista pomogne – ne privremenim rešenjima, već trajno, Rodrigu postane jasno da za svu tu tragičnu realnost radničke klase u njegovom privilegovanom bogataškom životu nema baš toliko prostora. Krug se zatvara i svako se vraća svome taboru. Rastavljanje je najlogičniji momenat filma, i samo finale spašava scenario od fijaska.

Filmu se sa tehničkog aspekta ne može puno prigovarati. Gluma je solidna (iako Borges preteruje sa prostodušnim pogledavanjima), kamera je standardno dobra, a dizajn zvuka besprekoran. Verovatno je da će imati dugu festivalsku trku, što zbog reputacije Manuela Nieta Zasa, što zbog teme koja je atraktivna. 

Oceni 5