Sreća se mjeri u sekundama
Pokris 01 S

Photo: Marija Đoković/XXZ

Dobro sam

- Lejla, nemog gađati brata u glavu! Bacajte grudve na Snješka, tako...

Rejhan je klečao na koljenima u snijegu u dvorištu svoje kuće i nabacivao snijeg na nešto što je počinjalo da liči na nakošenu hrpu snijega s naznakom glave. Lejla i Tarik su trčali po dvorištu ukrug, grudajući se, a pola snijega iz njihovih grudvi završilo je u Rejhanovoj crnoj kapi i caklilo se na slabom suncu koje je provirivalo iza oblaka.

Rejhan je u tom momentu pomislio, kako ga je dječiji smijeh spasio od mraka u koji je bio upao nakon ženine smrti. Oni su njega spasili. I spašavaju ga i dalje, tu u bašti, dok ciče u sniježnoj prašini, a on pravi Snješka. Kojeg će Lejla srušiti jer će mu Tarik dati ime i misliti da je kućni ljubimac, a on će se istopiti, Tarik će plakati.

- Tata, jesi dobro?

- Dobro sam! Dobro, odgovorio je Rejhan, nakon što ga je Tarik slučajno zakačio grudvom namijenjenoj Lejli, koja se smijala iza očevih leđa.

Ovaj je trenutak, sad, ova sekunda, sreća, pomislio je Rejhan. Sreća se mjeri u sekundama. Treba je prepoznati. S djecom mu to uvijek uspijeva. Ima nešto u ljudskoj mladunčadi, u kojima razum još uvijek izrasta iz povoja, što žarko želi naprijed. Glasno, jasno, energično i uprkos svemu, naprijed. Ka svjetlosti. Ka životu. I to je Rejhan uvijek vidio u svojoj djeci.

- Hajdemo sad unutra malo, pa ćemo opet izići kasnije, hajde. Popit ćemo čaj.

- Ja sam žedan.

- Ja ću Kolu!

*

Za trpezarijskim stolom, između šolje čaja, i dvije čaše Kole, razbacana slagalica. Od stotinu dijelova. Rani poklon od Rejhana za novu godinu. Tarik pokušava jedan komad umočiti u čašu.

- Budalo, nije to za to! To trebamo složiti i da bude slika, vidiš, kao na kutiji, ma daj mi to!, Lejla je istrgnula iz Tarikovih ruku parče slagalice i vratila ga na hrpu nesloženih komadića na stolu.

- Kakva ti je to slika?, upita nadureni Tarik.

- Fina!

Da, sreća se mjeri u sekundama, pomislio je Rejhan, gledajući djecu za trpezarijskim stolom.

- Tata.

Tarik je sjedio ispred Rejhana za trpezarijskim stolom, na kojem su stajala dva čaja.

- Tata, čuješ li me?

*

Rejhan je pogledao u Tarika s osmijehom na licu.

- Čujem te, i dobro mi je. Neću nigdje da idem, šta si navalio. Zašto bih išao? Vi ste ovdje sretni, ja sam isto sretan, osjećam se dobro, jedem, spavam, čitam. Šta ću ja s nekakvim ljudima u nekakvom centru, nečemu... zatvoren.

- Tata, mi već odavno ne živimo ovdje. Moraš me saslušati. Sam si i dešavaju ti se čudne stvari, nekidan...

- Ej, Tarik, kako je Lejla?, upita Rejhan iznenada, kao da je Tarik tek sjeo.

- Dobro. Dobro je, tata, reče Tarik ne trepnuvši, zadržavajući dah kao da s njime želi zadržati momenat očeve prisebnosti. Neće mu reći da Lejla vidi čudnu svjetlost, da je u pitanju tumor, da se može liječiti, da ona to ne želi i da živi svoj život s tom svjetlošću koju toliko voli.

- A ti, kako si?

- Dobro sam, tata, reče Tarik isprepličući ruke koje su iznenada počele drhtati. – Svi smo dobro, i želimo da i ti budeš dobro.

- Ali ja sam dobro, ja sam sa svojom djecom, ja sam sretan, ja ne želim nikuda iz svoje kuće, prestani svaki dan da dolaziš s istom pričom. Tresu ti se ruke.

- Malo sam nervozan. Kasnim na posao...

- Ajde onda, šta si zasjeo. Hoću i ja doručak da napravim, da djeca pojedu prije škole, reče Rejhan, s osmijehom okrenu se prema šporetu, zatim opet prema Tariku, podižući prst – Sreća se mjeri sekundama, sekundama...l

Tarik je uzdahnuo.

- Doći ću opet sutra, tata. Eto. Odoh sad, ja ću zaključati.

Rejhan je ostao klimajući glavom i pjevuckajući u kuhinji.

*

Tarik je koračao žustro po snijegu. Krenuo je prema autu, a onda se predomislio, i skrenuo prema tek otvorenoj kafani na uglu.

- O paša, pa gdje si ti, nisam te vidio dugo, kako je?, zapjevao je konobar.

- Dobro, dobro. Daj mi duplu.

- Može, paša, ide dupla...

Tarik je gledao svoje ruke kako se tresu dok sjedi na barskoj stolici, i stavio ih među koljena. Dugo je gledao u čašu, zatim je iskapio, i uzeo mobitel. Zvonilo je dugo i prebacilo se na govornu poštu.

- Lejla, tata je dobro. Sutra ću opet svratiti. Javi se...

*Prenosimo s portala Prometej

Oceni 5