Prošlost koju živimo
Ccbb 02 S

Photo: motelbunni

Dok palme njišu grane i cela varoš spi

U Srbiji kneza Miloša, osim neupitnog autoriteta, moći i uticaja vrhovnog gospodara, bilo je i manjih bastiona vlasti i sile koje su čvrsto držale oblasne starešine – nahijski knezovi. Jedan od najistaknutijih među njima bio je Mileta Radojković, učesnik oba ustanka za oslobođenje Srbije, koji je po svršetku ustaničkog perioda postavljen za kneza Jagodinske nahije. Osim starešinstva nad narodom Pomoravlja, bio je nosilac i drugih funkcija, kao što su članstva u mnogim sudskim telima koja su osnivana u to doba. Iako opterećen mnogobrojnim obavezama, knez Mileta uspevao je da brine i o uvećanju sopstvenih prihoda, pa je jedno vreme bio zakupac skele u Obrežu, najveće skele u Jagodinskoj nahiji. Čovek koji je imao veliku moć i uticaj je, sasvim prirodno, stekao i priličan imetak; 30-ih godina 19. veka važio je za jednog od najvećih zemljoposednika u Srbiji.

Godine 1830. knez Mileta je već petnaest godina bio neprikosnoveni gospodar Jagodinske nahije, jedan od najbližih saradnika kneza Miloša i jedan od najuticajnijih i najbogatijih ljudi u Srbiji. Ako je protiv njega u narodu i postojalo nekakvo nezadovoljstvo, ono nije ispoljavano javno, već potajno, krišom, u strahu ne samo od odmazde ovog moćnog čoveka, već i od srdnje kneza Miloša čiji je pulen Mileta bio.

Knez MiletaMuk i dobrovoljna zavera ćutnje žitelja Jagodine odjednom su, iznebuha, prekinuti u maju 1830. Knezu Milošu je tad stigla prva tužba protiv jagodinskog kneza, naslovljena „Pokazivanje varošana jagodinskih protiv nevaljali postupaka kneza Milete Radojkovića“. Za ovom kolektivnom tužbom u pet tačaka, usledila je još jedna, opširnija tužba u 12 tačaka, a za njom su knezu počele da pristižu i pojedinačne pritužbe žitelja Jagodine na račun nahijskog starešine.

Gotovo sve tužbe odnosile su se na raspusni život kneza Milete, na seksualno uznemiravanje i zlostavljanje. Najviše zamerki izrečeno je na ponašanje njegovih milosnica, koje su zbog intimnih veza s jagodinskim starešinom umislile da su iznad zakona: 

„Knez Mileta, koju god bi milosnicu u Jagodini imao, a takvih ima i poviše, njima i njihovim kućama ni magistrat ni drugi ko ne sme po pravici suditi.“

Žitelji Jagodine naročito su bili kivni na izvesnu Calu, čije primere osionog i bahatog ponašanja su taksativno naveli:

- Cala nije htela da vrati nekom dužniku 18 groša, a kad je sudski pandur došao da je opomene, „ona ga opsuje i izgrdi pandura, isteravši ga iz kuće rekne mu: da se ona sere na takav sud, i da ona, dok joj je živ knez Mileta, nikog drugog ne priznaje.“

- Cala je javno bezčastila i kapetana Šokorca, kome nije dozvolila da se useli u kuću koju je kupio i isplatio njenom ocu: „Šta si se naduo kao muda na ugljenu?! Ja ti kuću ne dam, i ako bi ti još toliki knez ili kapetan bio, da pukneš, kuću nešeć uzeti!“ Šokorac se potom požalio sudu, ali mu je knez Mileta „zapovedio da se okane kuće“.

- Cala je uzela toliku smelost da je sa svojom sestrom istukla kćer jednog jagodinskog trgovca.

-Korist od Caline veze s knezom imao je i njen otac: opština mu je svojevremeno naredila da razgradi neki plac, ali „otkako je knez Mileta počeo držati Živulovu kći Calu za milosnicu, Živul opet zagradio plac“.

Ništa bolja nije bila, žalili su se Jagodinci, ni druga Miletina milosnica – Zavišina svastika: „Ova žena je isto serbes da joj se ništa ne može. Varoškog kneza Petka koji je zbog poreza došao, isterala iz kuće motkom“.

Veze s brojnim milosnicama nisu mu bile dovoljne, pa je knez Mileta, tvrdili su Jagodinci, zlostavljao žene koje nisu htele ništa da imaju s njim. Tako su u tužbi naveli i da se „Stojan fišekdžija iselio iz kuće jer nije mogao da trpi beščasne reči koje je Mileta izgovarao njegovoj ženi, iako je ona njega izbegavala“.

Osim za seksualno uznemiravanje, jagodinski starešina optužen je i za silovanje i pedofiliju: „Knez Mileta je toliko bestidan bio da je ostavio silne činovnike pred kafanom, ušao u sobu i svršio posao s jednim devojčetom koje jedva da je imalo 12 godina“, naveli su Jagodinci u svojoj tužbi.

Tužbu za silovanje podnela je i devojka Vinka, koja je kao dete bez roditelja spadala u naročito ranjivu društvenu grupu: „…kad vidim da molba moja kod njega ništa ne pomaže, plakala sam i gotovo iz glasa jaukala, no on na to ništa ne gledajući saleti me po sobi, i obećavši mi tri hiljade groša dati, k tomu da će mi i haljine, đerdan i tepeluk takav načiniti kakav nijedna druga u Jagodini imati neće, gotovo nasiluje me. To je moju savest tako uzmučilo, da ja sebe za najnesrećniju pod nebom počitujem“.

Nešto drugačije nevolje s jagodinskim starešinom imao je Petar Mitrović. On se knezu Milošu jadao da se pre tri godine oženio, pa posle pet meseci saznao da je njegova nevesta „još devojkom zatrudnela, i to od G. Milete kneza. Ovo je mene tako ogorčilo da sam odma knez Mileti javio da ću ja to visočajšoj vlasti javiti“. No, pošto mu je jagodinski knez dao tri dukata i obećao još petnaest, samo da tu stvar dalje ne javlja, Petrovo ogorčenje je splasnulo i on o tome nikom nije govorio. Tri godine je strpljivo čekao obećani novac, ali uzaludno, pa je rešio da presavije tabak i tuži kneza Miletu što mu nije platio za dete „koje se od njega začelo“.

Pošto je primio silne pritužbe Jagodinaca na ponašanje nahijskog starešine, knez Miloš je došao u Jagodinu da čitavu ovu stvar lično izvidi. Pažljivo i strpljivo je saslušao sve tužitelje, s velikim zanimanjem se raspitivao za svaki bestidni postupak jagodinskog kneza, trudeći se da mu ne promakne ni jedan skaredan detalj. Kad je isleđivanje završeno, slučaj je izmešten u Opštenarodni sud u Kragujevcu, na konačnu presudu:

„A kad se sve to donese u Kragujevac na presudu, i Mileta već pomisli da je propao, onda mu Miloš objavi svoje velikodušije, da mu sve oprašta, samo da se iseli iz Jagodine.“

Knjaz Miloš ObrenovićOtkud žiteljima Jagodine iznenadna hrabrost da upru prstom u do tada gotovo nedodirljivog nahijskog starešinu, otkud toliko interesovanje kneza Miloša za ovaj slučaj i otkud iznenadna milost i oprost svih greha za koje je optužen jagodinski knez? Gotovo jednodušno mišljenje bilo je da je čitava ova stvar ujdurma samog kneza Miloša. On je Jagodince nahuškao da tuže svog starešinu, on je preko svojih sekretara sastavljao tužbe koje su mu podnošene, on je Miletine milosnice učio šta će da kažu na sudu.

Razloga za ovu predstavu, po scenariju i u režiji srpskog kneza, bilo je više. Miloš nije prezao da u svakom trenutku pokaže ko je vrhovni gospodar u Srbiji i da svakom stavi do znanja da svaki njegov činovnik na koncu zavisi samo od njegove milosti. Izmeštanjanjem kneza Milete iz Jagodine hteo je da spreči preterano jačanje uticaja i moći lokalnog starešine koji je na čelu Jagodinske nahije bio već 15 godina. Same optužbe protiv kneza Milete Miloša nisu mnogo interesovale, osim kao predstava i zanimacija u dokonom vremenu, jer ni njegovo ponašanje nije bilo mnogo bolje od onog za koje je jagodinski moćnik terećen.

Afera koju mu je knez napakovao i sudski proces koji je protiv njega vođen, nisu naneli mnogo štete nekadašnjem jagodinskom knezu. Samo dve godine kasnije, knez Miloš ga je imenovao za vrhovnog komandanta u pokretu za prisajedinjenje istočne i jugoistočne Srbije. Mileta je u to vreme „uživao ugled hrabrog i u vojnim poslovima uspešnog čoveka. Knez Miloš je te njegove osobine isticao više puta“. Kada je Srbija 1834. podeljena na pet serdarstava, Mileta Radojković je postavljen za velikog serdara Rasinskog, a pod njegovom vlašću našle su se teritorije četiri negdašnje nahije, uključujući i Jagodinsku. Knez Miloš ga je više puta imenovao i za člana raznih upravnih tela i poverljivih misija.

U buni narodnih starešina protiv kneza Miloša 1835. učešće je uzeo i Mileta Radojković, a buna je po njemu prozvana Miletinom. To je jedina buna iz Miloševog vremena koja je završena bez prolivene kapi krvi, kompromisom, a za takav ishod najveću zaslugu je snosio negdašnji jagodinski knez. Ni vođstvo u buni nije okončalo njegovu karijeru. Mileta je uskoro postavljen za ministra vojnog, a potom i za državnog savetnika. Godine 1842. imenovan je i za počasnog člana Društva srpske slovesnosti, preteče današnje SANU. Umro je mirno u svojoj Jagodini 1852. Njegovo ime danas nose jedna ulica u Jagodini i jedna u Beogradu.

Izvori:

Arhiv Srbije, Kneževa kanacelarija, Jagodinska nahija (KK XII), Jagodinski sud (KKXIII).

Vuk Stefanović Karadžić, Istorijski spisi I, Beograd 1969.

*Autorka je istoričarka, tekst prenosimo sa njenog bloga Prošlost koju živimo

Oceni 5