Split '98: U čast velikih pjevača
Djpe 03 S

U modnom stilu a la James Bond: Đorđi Peruzović šezdesetih godina

Photo: Stanko Karaman

Đorđi Peruzović i Vice Vukov, dobitnici specijalne nagrade

Đorđi Peruzović: Spomenar jedne karijere

Otvorio vrata budućim pjevačima iz Splita: Đorđi PeruzovićGotovo je neshvatljivo da prije 35 godina osim Maruške Šinković u Splitu nije postojalo ni jedno jedino poznato pjevačko ime. Tek dolaskom Đordija Peruzovića na splitsku i hrvatsku estradnu scenu 1963. godine, otvorila su se širom vrata mnogima iz grada pod Marjanom, premda je bilo teško uhvatiti njihov ritam i pjevačke posebnosti.

Boja glasa i interpretativne mogućnosti Peruzovića došli su do izražaja na njegovom prvom festivalskom nastupu, na tadašnjim Melodijama Jadrana kada je u ljetnom kinu Bačvice 1963. otpjevao Runjićevu skladbu „Balada o tovaru“. Nakon tog nastupa ništa više nije bilo teško u njegovoj karijeri, premda je borba za mjesto pod estradnim nebom iz pjevačke provincije bila otežana.

- Zadovoljan sam sa svojom karijerom. Bilo je uspona, ali i nekih sitnih padova. Kao i u svakom poslu. Zadovoljan sam , jer da sam želio otići iz Splita bliže medijima možda bih nešto više dobio ali i izgubio bih puno jer sam vezan za Split i ove ljude. Poziv u kojemu sam jako je zgodan. Obišao sam cijeli svijet, upoznao mnoge drage ljude i zarađivao uz pljesak, što je rijetkost u bilo kojem drugom poslu. I kada se sve zbroji, čini mi se da sam ostvario sve što sam u početku sanjao. Možda bih još jedino želio održati jedan solistički koncert u splitskome HNK na koji bih pozvao svoje goste. U ovoj situaciji to još nije moguće, prvenstveno iz razloga što to traži puno vremena i još više novca. Vjerujem da će se uskoro naći neki sponzor i da će mi se i ta želja ostvariti.

Jako mi je drago što će Nagrada za poseban doprinos festivalu zabavne glazbe Split doći u moje ruke. Tim prije što će ista nagrada biti uručena i Vici Vukovu, jednom velikom pjevaču. Priznanje je došlo u moje ruke od kolega, što znači da me cijene . Vole me kolege. Uvijek sam branio struku jučer znam kako je teško biti estradni umjetnik. Znam da ima još ljudi koji su zaslužili to priznanje i vjerujem da će idućih godina i oni doći na red. Čini mi se kao da je sve bilo jučer i da je tih 35 godina prošlo u tren. Stariji posjetitelji festivala sjetit će se mojih pjesama: „Balada o tovaru“, „Vražja Mare“, „Di si bija kad je grmilo“, „Ponoćno sunce“, „Gala, gala“, „48 uri kad bi traja dan“, „Cvrčak cvrči Ane“, „Smiraj“, „Samo ti“… Ipak, osobno mi je nekako posebno u srcu pjesma „Dok ploviš morima“, koju nisam pjevao ali sam autor. Neke od spomenutih pjesama otpjevat ću u Show programu prve večeri 100 koluri. Bit će to mali spomenar na protekla 35 ljeta.

Vice Vukov: Dramatični zvuci života

Suradnici i prijatelji: Zvonko Špišić i Vice VukovGovoriti o Vici Vukovu danas kad se mnogi uporno bore preslikati glazbeno bílo američkog geta na naše prostore, neuputno je. Jer pitanje je hoće li klica poruke autora ovog prigodnog teksta naići na odobravanje. No, potpisnik ovih redaka navikao je novinarski lebdjeti izvan trenutnih pomodnih glazbenih stilova. Ipak, uporno trajanje nekih imena s hrvatskog estradnog neba dokaz su da nije sve izgubljeno u okruženju nesklonom dobroj glazbi. Možda stoga zalaganje za fosile izvan službenih top-lista i nije uzaludan posao? A opet, vjerujem da vrijeme u kojem živimo nitko neće interpretirati bolje, nitko kompleksnije i odgovornije od novinara sudionika onog što je bilo i ovog što je sada. Zato nije slučajno da sudionik jednog vremena piše o sudioniku proteklih proljeća, akteru drame koja se svojevremeno sa scene preselila u naše živote, drami koja još uvijek na neki način traje u nama bez obzira što je neko drugo doba.

Kako odrediti mjesto Vici Vukovu u zadanim zabavno-glazbenim okvirima kojima glasovno zapravo ne pripada? On je jedan od rijetkih naših pjevača zabavne glazbe koji su umjetničku razinu svog iskaza izdigli iznad crtovlja lakih nota. No, u svakom slučaju, obzirom na trenutne odnose snaga okupljenih pod zajedničkim nazivnikom zabavna glazba, dobro je da je tu gdje jeste , kako ne bi sve što imamo izgledalo uzaludno, promašeno i banalno.

Glas koji se ne zaboravlja: Vice VukovMoglo bi se o Vukovu puno toga napisati. Zar i gotovo četiri desetljeća pjevačkoga staža ne govore dovoljno, od "Mirno teku rijeke" s Opatije iz 1959., pa sve do „Evo san ti doša“ s prošlogodišnjeg Splita.

Splitski festivali i Vice Vukov u njima posebno nas interesiraju. On će prvih dana rujna nastupiti na Prokurativama povodom dodjele posebne Nagrade za sveukupan doprinos festivalu zabavne glazbe Split.  I premda u tom rasponu od 38 godina stoji jedna praznina od 18 godina, njegov udio u rođendanskom kolaču od 38 ljeta golem je. Ako izuzmemo činjenicu da je nastupio na prvom izdanju Splita na bazenu Poška, sve ono što se zbivalo do 1971., važno je za splitske festivale pa dakako i za hrvatsku zabavno glazbenu scenu. On je na jedan poseban način trasirao put, odredio visoke pjevačke vrijednosti koje je teško pratiti. Vukov je umjetnik iznimnih pjevačkih vrijednosti, posebnog izričaja i temperamenta. Na jedan poseban način odredio je zvuk, boje i mirise splitskih fešta s Bačvica i Prokurativa, odredio je put kojim bi trebalo ići , a koji se, s vremena na vrijeme, u ime nekih novih zabavno glazbenih trendova napušta.

U glazbi je sve već odavno zadano. Papir i ukrasna kutijica u koju će biti predstavljena tek je samo ambalaža. Zato neke vrijednosti ne moramo odbaciti samo zato što su na sebe nakupile teret godina. Jer, ako nam se posreći da nam Vukov na Prokurativama otpjeva Bašićevu „Bodulsku baladu“ iz 1965., Hegedušićevu „Bokeljsku noć“ iz 1966., Runjićevo „Pismo čali“ iz 1967., Špišićeve skladbe „Dalmatinska elegija“ iz 1968. i „Zvona moga grada“ iz 1970., onda će sasvim biti jasnija viđenja autora ovog teksta o tome; što je glazba, što je pjevanje i ima li glazba rok trajanja, a razvidno će biti zašto su se organizatori ovogodišnjeg Splita odlučili za Vicu Vukova kao laureata Nagrade za poseban doprinos festivalu zabavne glazbe Split.

* Tekstovi su pisani 1998. godine, povodom nagrade Splitskog festivala

Oceni 5