Film "Escape From Alcatraz" (1979)
Escape From Alcatraz 2

Photo: Amazon

Drugačiji tip akcijskog trilera

FILM: Escape From Alcatraz; zatvorski triler; SAD, 1979. 

REŽIJA: Don Siegel 

ULOGE: Clint Eastwood, Patrick McGoohan 

OCJENA: **** ½

Bezvremeni Clint Eastwood kao da je nedavnom objavom na Twitteru najavio kako se povlači iz svijeta filma. Nedugo nakon što je proslavio 91. rođendan, Eastwood je napisao "Mislim da je ostarjeti graciozno vrlo važan talent. Prekasno je za mene." i priložio 15 fotografija iz različitih faza svoje bogate karijere, protegnute preko šest desetljeća.

Hoće li Clint snimiti još neki film ili će mu nadolazeći "Cry Macho" biti posljednji, još ćemo vidjeti. No, ako se Eastwood i povuče, ne treba žaliti. Rijetki dožive tako visoke godine, a još rjeđi ostvare takav uspjeh s obje strane kamere, od glumca s "trade-mark" imidžom tvrdog akcijaša iz vesterna i akcijskih filmova do režisera-oskarovca.

Mnogi bi potpisali da prebace 90-u i da u filmografiji imaju film kakav je "Bijeg iz Alcatraza" ("Escape From Alcatraz", 1979.), kamoli nešto tako ikonički kao što je "Prljavi Harry" ili "Za šaku dolara".

Upravo se "Bijeg iz Alcatraza" često zna naći u drugom planu iza Clintovih poznatijih filmova, premda spada među najbolje koje on nije režirao. Potpisuje ga stari dobri žanrovac Don Siegel, uz Sergija Leonea najvažniji redatelj u karijeri Eastwooda glumca, čovjek koji je oblikovao Clintov izričaj pred kamerama i zauvijek okarakterirao njegovu glumačku personu.

Siegel i Eastwood snimili su nekoliko filmova do konca sedamdesetih ("Two Mules For Sister Sara", "The Beguiled"), počevši od "Šerifa u New Yorku" krajem šezdesetih, a zaključno s "Escape From Alcatraz". Najpoznatiji je, dakako, "Dirty Harry", snimljen u godini Clintova redateljskog prvijenca ("Play Misty For Me").

Uspjeh tog filma toliko je obilježio obojicu da su se tijekom sedamdesetih pokušavali odmaknuti od lika, ako ne i djela akcijskog policajca. Tako, Siegel je režirao "Charleyja Varricka" s Walterom Matthauom, "The Shootist" s Johnom Wayneom i "Telefon" s Charlesom Bronsonom, a Eastwood glumio i u akcijskim komedijama poput "Every Which Way But Loose".

Kad su se udružili još jedan, posljednji put za "Bijeg iz Alcatraza", i to je bio drukčiji film, premda je jasno da ga je radila redateljsko-glumačka osovina odgovorna za "Prljavog Harryja". Eastwood je redovito imao metafilmski autorski odmak u likovima šutljivih usamljenika koji su međusobno predavali štafetu akciješenja i okajanja, opstojali jedni u drugima itd., slično Schwarzeneggerovim i Stalloneovim karakterima.

Protagonist "Alcatraza" je punokrvni "eastwoodovski" lik. On se zove Frank Morris, ali mogao se zvati i Harry Callahan. Naime, iako je "Escape From Alcatraz" dramatizacija istinite priče (lipanj 1962.) o jedinom uspješnom bježanju trojice zatvorenika iz najstrože čuvanog zatvora u Americi koji "možda jesu, a možda i nisu preživjeli bijeg", film se može i metafilmski sagledati da je Morris svojevrsni "stand in" za Callahana.

O Franku ne doznajemo gotovo ništa nakon što ga dočekaju riječima "Dobrodošao u Alcatraz". Ni zašto je u zatvoru, ni što je radio prije nego je završio iza rešetaka. Samo da ima običaj bježati iz zatvora, stoga je i doveden u neprobojni Alcatraz.

Lako je zamisliti da je on Harry koji je završio u zatvoru nakon što je u prva tri filma iz serijala pobio niz ljudi (kriminalaca, ali ljudi), ugrozio tuđe živote, uništio imovinu i sve ono što akcijaši njegova tipa rade. Može se predočiti da je ta ideja bila privlačna i Eastwoodu koji je ostavio poveći "body count" na ekranu ako se uz akcijske filmove uračunaju ratni i vesterni.

U tom smislu "Bijeg iz Alcatraza" dođe kao nekakvo Clintovo iskupljenje (u Shawshanku), otprilike kao "Terminator 2" za Schwarzeneggera sa scenom "Kunem se da neću više nikoga ubiti" i iščitanim brojem žrtava "0.0" nakon pucanja "mini-gunom" po policajcima.

Morris neće nikoga ubiti, samo prebiti "bullyja" koji nije shvatio da je krivog čovjeka htio pretvoriti u svoju zatvorsku kuju ("Vuk se htio sprijateljiti, ja nisam..."). Pa opet, da je Callahan završio u zatvoru, prema svemu sudeći bi pokušao odatle pobjeći u inat nepravednom i dehumanizirajućem sistemu, ovdje oslikanom u cvijetu u ruci jednog zatvorenika ("to je nešto što ne mogu uništiti rešetkama i zidovima") kojemu je najprije dano, a zatim i uskraćeno slikanje, jedino što ga je držalo na životu.

Harry je prkosio sistemu, nerijetko utjelovljenom i u njegovim pretpostavljenima, zbog čega je frekventno dolazio u sukob s njima. Zločesti, sadistički upravitelj zatvora Arthur Dollison (pogođeno uživljeni Patrick McGoohan; kralj Edward Dugonogi u "Hrabrom srcu") prilično je blizak Callahanovim nadređenima, samo još pedantniji i okrutniji u sprovođenju svakog slova zakona.

Susret Morrisa i Dollisona u uredu upravitelja zatvora može podsjetiti na susrete Harryja s gradonačelnicima i sličnom političkom klikom. "Ako kršiš društvena pravila, šalju te u zatvor. Ako kršiš pravila zatvora, šalju te nama. Alcatraz je drukčiji. Svaki zatvorenik je sam. Oni nemaju pravo glasa, rade što im se kaže.

Njihovo znanje o svijetu se temelji na onome što im kažemo. Ne stvaramo dobre građane, ali dobre zatvorenike da", govori Dollison i ističe kako nitko nije nikad pobjegao iz Alcatraza i nitko nikad ni neće, a oni koji su pokušali bili su uhvaćeni, ubijeni ili su se utopili u zaljevu. Malo je nedostajalo da Morris dobaci "swell.." kao Callahan, ali on je čak i šutljiviji lik od njega i progovorio je svojim djelom, krađom Dollisonove grickalice za nokte, čime navješćuje da već planira bijeg.

Zato je i ovo drukčiji tip akcijskog trilera od "Dirty Harryja", interan i interijeran. To su ionako bile sedamdesete i tempo akcije je onda bio znatno sporiji u odnosu na danas. "Escape From Alcatraz" se giba brzinom Prljavog Harryja iz scene kad on s noge na nogu dolazi do protuhe kojemu će izgovoriti legendarni "Do you feel lucky, punk?!" monolog.

Razlika je samo što Clint u ovom filmu ne puca i što se akcija dobrim dijelom očitava na Eastwoodovom licu dok on sagledava atmosferični, brižno oslikani život u Alcatrazu sa svim rutinama izdržavanja kazne (prebrojavanja, gašenja svjetala...) i zatvorenike (slikar, bibliotekar, starčić s mišom kao ljubimcem...), odnosno planira bijeg i potom plan sprovodi u djelo.

Okružen morem, sav u kamenu ("tko je ovo nazvao Hrid, nije se zezao..."), otočni Alcatraz djeluje različito na čovjeka, "ili te ojača ili slomi". Alcatraz je negativac, zasebni lik filma kojeg ojačani, nipošto slomljeni čovjek kamena lica Morris mora nadmudriti da bi ga pobijedio, izborio slobodu i ostao na životu, premda ima malene izglede za to (do obale 1.5 kilometar što zbog struje djeluje kao 15, hladno more od kojeg trnu ruke...).

Kotačići u Morrisovu mozgu vrte se kao kotači automobila ili autobusa iz Callahanovih avantura, a akcija je naracija i zna biti svedena na struganje zida unutar ćelije grickalicom za nokte, čime se pospješuju trilerske tenzije. Neke od najnapetijih scena tiču se Morrisova istraživanja putova za bijeg (ventilacijske cijevi itd.), dakle tenzija je hoće li se on vratiti na vrijeme prije nego što čuvar skuži da u ćeliji umjesto njega leži lutka. Dobrodošli u "Bijeg iz Alcatraza".

*Prenosimo iz Slobodne Dalmacije s dozvolom glavnog urednika Jadrana Kapora

Oceni 5