Istorija pripitomljenog voća i povrća
Luben 01 S

Photo: art/Giovanni Stanchi

Drugo lice lubenice

Detalj sa slike koju je negde između 1645. i 1672. godine naslikao Giovanni Stanchi prikazuje lubenice koje izgledaju prilično drugačije od svojih modernih rođaka, te su potpuno nepoznate građanima modernog sveta. Tako ovo umetničko delo nudi informacije o lubenicama, a iz vremena pre nego što je kontrolisano ukrštanje potpuno promenilo izgled ovog voća.

Tako su stručnjaci za hortikulturu pronašli način da svoja naučna istraživanja obogate umetnošću, budući da tvrde da ono što je naslikano pre 500 godina nudi najbolji uvid u to kako su izgledale biljne kulture tog doba. U mnogim slučajevima je to i jedini način da se dobiju informacije o istoriji neke biljne vrste, budući da nema sačuvanih primeraka.

Lubenica potiče iz Afrike, ali je nakon što ju je čovek uzeo u svoje ruke počela da uspeva i u drugim područjima sa toplom klimom, poput Bliskog istoka i južne Evrope. Pretpostavlja se da se u evropskim baštama odomaćila oko 1600. godine, a stare lubenice, poput onih koje je slikao Stanchi, su verovatno imale odličan ukus, budući da se smatra da su sadržale više šećera, te su konzumirane sveže, a od njih se pravilo i vino.

Nakon stotina godina ukrštanja lubenica je promenila boju, te joj je unutrašnjost postala više crvena, a stručnjaci u poslednje vreme pokušavaju i da se potpuno otarase semenki, te to nazivaju sledećim logičnim korakom u domestifikaciji. Tako će sledeće generacije sa fotografija saznavati o tome da su lubenice nekada imale semenke, dok će o još starijim rođakama, te primercima svetlije unutrašnjosti, moći da uče samo iz renesansnih umetničkih dela.

 

Oceni 5