Iz Lukovićeve arhive: Knjiga „Ćorava kutija“ u nastavcima (12)
Rttat 01 S

Uniformisan: Beograd, centar grada, početkom devedesetih godina

Photo: Goranka Matić

Duboko grlo Milijane Baletić

Pakleni planovi evropskih fašista da srpsko rukovodstvo bace na kolena & tako skvrčeno ga iskoriste za lukave ciljeve,prošlog su tjedna naišli na vunenu barikadu koju im je postavila urednica TV Ujvideki Smilja Grujić-Batinić svojim omiljenim džemperom, vrhunskim dokazom koliko je ženstvenost rastegljiv pojam (nedjelja, 20. oktobar; "Dnevnik 2"; 19.30).

Internacionalni eksperti u haškoj grupi za modni integritet nikako nisu mogli da se slože da li je Smiljin džemper ostatak albanskog ili rumunskog neolita, ali nesuglasica nije bilo oko konsenzusom usaglašenog stava da je kilo i frtalj vune utrošeno na ubilačku kombinaciju popularnu cirka 1947, kad su u trendu bili dugmići od rđajućeg čelika utkani u mrežasti klot-frket teritorij koji SAObraćajno visi oko vrata, iritirajući i danas Evropu nenaviklu na ovakvu vrstu srpske neobuzdanosti i težnje za vunenom slobodom.

Recite nešto na kineskom: Antonela Riha obraća se Miloradu Unkoviću

Očijukajući nježno s kamerom, g-đa Batinić silinom svog prezimena oblikovala je ime dr Milorada Unkovića, beogradskog gradonačelnika, čiji tradicionalni multimedijalni one-man-show na ognjištu u Skupštini grada, pri dodeli listopadnih nagrada, mnogi ugledni kritičari smatraju vrhunskim performansom. Što se, vaistinu, odmah moglo zamijetiti kad je dr Unke, obučen u baletski triko, kao Crni Labud, kroz vazdušastu piruetu objavio kako se "stalno dežura da Srbija ne učini neku veću grešku: g. Van den'Bruk dežura kao zapeta puška, preti i opominje".

S nogama oko vrata, sad kao Bijeli Labud Koji Je Naprasno Zavolio Jogu, dr Milorad, u višoj fazi meditacije, poručio je da se "čudno ponašaju naši tradicionalni prijatelji i saveznici Francuzi i Englezi", i najavio lanč-pauzu dok ne obuče Smiljin džemper protiv uroka, uzme topuz u ruke i popne se na krov odakle jedino efikasno deluje upozorenje da "nemačko-austrijsko-mađarska koalicija i Vatikan žele da pomognu ustaško-fašističkim bojovnicima". U četvrtom činu, potpuno malaksao, dr Unković odlučio je da se otarasi lažnih simbola europske garderobe, i skroz nag pojasni kako "naš istorijski saveznik, SAD, naseda pričama o boljševizmu, iako, uvereni smo, znaju istinu o Jugoslaviji".

Kad je pretila direktna opasnost da se umjetnik smrzne, preseli na ahiret i zatraži prijem kod Alaha, toplim pogledom podrške otkravio ga je g. Aleksandar Bakočević; mrdajući ušima, što je inače stari srbijanski signal za militamu šifru "mama mi je bolesna", zimogrožljivom gradonačelniku dao je na znanje & ravnjanje da je istorijski lagodan trenutak da se pristupi podeli nagrada i tako kominterovskoj Aziji zada poslednji, odlučujući udarac od kojeg se nikad neće oporaviti.

Srp & čekić za celokupno guslarsko stvaralaštvo koje je već mesecima utkano u duhovno korijenje srpskog i cmogorskog naroda dobio je dr Branko Kostić; u ime laureata zahvalio se književnik Sejdo Bajramović, nadahnuto otkrivajući da klasični obrazac modernog, federalnog pesništva Branka "Kockice" u evropskim art-krugovima afirmiše tombolu kao vitalni interes svakog ćiriličnog Srbina.

Ide voz, mi stojimo skroz: Dragutin ZelenovićListopadnu nagradu za slikarstvo dobio je, bez ozbiljnije konkurencije, dr Dragutin Zelenović za nepokretni pejsaž „Mrtvi voz" (tehnika: mašinsko uljt/jestivo ulje); prigodan poklon, konduktersku torbicu od skaja & šinu od četiri metra, dobitniku je lično uručio dr Srnetić, inače, ponosni vlasnik diplome za izuzetan doprinos muzičkoj umetnosti: odlukom Muslimanskog nacionalnog vijeća dr Buda je proglašen najboljim bubnjarem Sandžaka, a umesto bubnjarske, na lični zahtev uručena mu je zlatna milicijska palica, koju će, uz bajramsku baklavu & mevludsko šerbe, isprobati na prvom solističkom koncertu u Novom Pazaru.

Štab Filmske komande ovlašćen je da saopšti da je sledećih šest filmova mobilisano za borbu oko prve nagrade. To su sledeći deblokirani objekti:

1. "Sedam veličanstvenih": srpsko-crnogorski; žanr akcioni triler; uloge: Vasilije Krestić, Petar Džadžić, dr Branko Kostić, Brana Cmčević, Batrić Jovanović, braća Bajić. Kratak sadržaj: u malom meksičkom selu, na samoj granici s tzv.Hrvatskom, već vekovima žive vredni & pošteni Srbi koje je lako prepoznati po sombrerima, načinu na koji jedu tortilju i nose brkove. Iznenada, pre 500 godina, zla kob se nadvila nad njihovo vatreno ognjište: apački bojovnici u neviđenom zulumu počeli su da im pale ananas. Mudri starac od stotinu ljeta unajmljuje sedmoricu razočaranih, ali prpošnih revolveraša da ih odbrane od ustaških krda bufala. Glavnog junaka Genšera maestralno je odigrao Brana Cmčević; impresivno je delovao i Petar Džadžić koji je sa svilenim šalom preko usta osvojio sve simpatije gledališta, sve dok nije naleteo na kaktus baš u času kad je srpskom narodu u Meksiku preporučivao svoju najnoviju knjigu za koju mu je, s onog sveta, predgovor napisao Radomir Smiljanić. U opštem krvoproliću, jedini ostaju živi braća Bajić, koji, na kraju, usred pustinje, na gitarama pevaju gvadalaharsku naricaljku: "Oj, Meksiko proklet bio/ tu je Srbin suze lio".

2. "Prljavi Hari": koprodukcija: SAD-SAO Romanija; žanr - kriminalistička drama; uloge: dr Branko Kostić, dr Nikola "Koljem po kućama" Koljević, Stjepan Kljujić, Biljana Plavšić, Jugoslav Kostić, Novak Kilibarda, Sulejman Ugljanin. Režija: Don Siegel & Sejdo Bajramović. Kratak sadržaj: u Los Angelesu, glavnom gradu SAO Romanije, pojavio se serijski ubica. Jedini koji može da mu stane na put je inspektor „Prljavi Hari" (igra ga dr Branko Kostić) koji se u odbrani saveznog zakona koristi neortodoksnim, ali efikasnim metodama. Zapaženu epizodnu ulogu u jednom kadru imao je Sulejman Ugljanin, baš kao i Jugoslav Kostić, već prekaljeni statista. Film ima nepatvorenu sentimentalnost u scenama kad Hari upoznaje Sali (Biljana Plavšić), što je antisrpska koalicija u Holividu bez odobrenja srpskog naroda iskoristila da snimi pamflet-movie "Kad je Hari sreo Sali".

Intelektualna Srbija: Jugoslav Kostić, Sejso Bajramović i dr Borisav Jović

3. "Pod zastavom Muhameda": koprodukcija: Cazinska krajina - Sandžak; žanr - komedija; uloge: dr Budimir Dervišhalikošutić, Radovan Dželalkaradžić, Batrić  Jovanović-Šahinpašić, Seid Memić-Vajta, Milan Paroški-Buljubašić. Režija: Muhamed Filipović. Kratak sadržaj: po crvenom fesu, mirnog i povučenog dr Budimira Dervišhalikošutića poznaje čitav Sandžak. Nedjeljom, u jednoj od svojih omiljenih aščinica, čita "Vox" i tako odlučuje koji crtani film da gleda; izbor je veliki - "Enisa u zemlji čudesa", "Zelenkapica", "Ibrica i Mejrica", "Slonić Ramo", "Tri kurbančića", "Uspavana hanumica". Idiličnu atmosferu bratstva & jedinstva & sloge & ljubavi odjednom kvari Sulejman Ugljanin koji je, očigledno, pomešao filmove. Psihološki istančanu ulogu iscedio je iz sebe g. Batrić Jovanović-Šahinspahić, koji je u ulozi poslanika SDA pokazao sav svoj raskošni talenat primeren slobodarskom mišljenju da islam nema granica. Ženskom delu publike pod zarom, temperaturu organizma izdašno je podigao glumac Radovan Dželalkaradžić kome turban tako lepo stoji, da odbija da ga skida i kad u civilstvu pregleda pacijente. Film ima vrlo tužan kraj.

Omiljeni film drugarice Baletić: Deep Throat, vaistinu!4. "Dr Kilder": proizvodnja "Dr Jovan Striković Production"; žanr - medicinska drama; uloge: dr Borisav Jović, dr Branko Kostić, dr Janez Drnovšek, dr Radovan Karadžić, dr Budimir Košutić, dr Milorad Unković i dr Novak Kilibarda. Kratak sadržaj: svakodnevni život lokalnoj bolnici lekare ponekad dovodi na ivicu izdržljivosti. Srećom, šef klinike (igra ga dr Borisav Jović) uspešno & principijelno rešava sve probleme u kolektivu, ako treba i otpuštanjem (dr Janez Drnovšek).

5. "Duboko grlo": proizvodnja TV Ujvideki/TV Bjeletić; žanr - erotska psihološka drama; uloge: Milijana "Linda Lovelace" Baletić, Spomenka "Zaustavite šampon" Jović, Vesna "Bolje da nosim beretku nego da perem kosu" Jugović. Režija: Predrag Vitas & Milorad Vučelić. Kratak sadržaj: film je, zanimljivo, snimljen po istinitim doživljajima reportera TV Ujvideki g-đice Milijane. Kao povod poslužile su njene senzualne reportaže (nedelja, 20. oktobar; "Dnevnik 2"; 19.30 i ponedeljak, 21. oktobar; "Dnevnik 1"; 17.00) s ratišta oko srpskog Dubrovnika; na strasnom talasu uzbuđenja što je jedino žensko stvorenje na potezu Herceg-Novi-Kupari spremno da grudima juriša na hrabre muške rezerviste, dražesna Milijana sasvim je otkačila trolu pred suprotnim polom koji joj je ispunjavao svaku želju - da prisustvuje uzvraćanju žestoke vatre na podle & zločinačke ustaše koji gađaju s ostrva, iza brda, provocirajući ženstvene instinkte razumljive samo damama koje ne nose Smiljin oklopni džemper.

6. "Ples s vukovima": proizvodnja JNA; žanr - folklorni / arheološki; uloge: dr Radoman Božović, Veljko Kadijević, Goran Hadžić, Budimir Košutić. Režija: goloruki narod. Kratak sadržaj: kao što sam naslov kaže, "Ples s vukovima" događa se u Vukovaru i ima veze sa ostvarenim arhitektonskim rezultatima, u sferi najdelikatnijeg & najznačajnijeg ljudskog delanja: rušenja do koske. Za rolu Kevina Kostnera kandidovao se Goran Hadžić koji je na primeru svog intimnog prijatelja dr Smetića naučio zlatno pravilo: iskoristi televiziju dok ona ne iskoristi tebe. U tu svrhu, majstor plesa iz Vukovara g.Goran odlučio je da pokrene Televiziju SAO Slavonije, Baranje & zapadnog Srema sa čijih releja dobija komplimente da je "mudar, hrabar, pametan, pronicljiv, patriotski raspoložen, nesebičan, plemenit, human, razložan i nepokolebljiv". O kultu ličnosti ne može biti ni riječi, jer je specijalnu zubarsku nagradu za Održavanje svog lika, zuba & tijela već dobio dr Milan Babić.

Mnogo sam lep i vrlo visok: Dr Radoman Božović

Podelivši sve nagrade, dr Unkoviću nije preostalo ništa drugo sem da Evropi pokaže jadac i da je svečano obavesti da on, Unke, ne pristaje na "zapadne diktate" i da već ima spreman odgovor: umesto da se po Beogradu vrzma i stanovništvo zbunjuje nekakva tupava, nepravoslavna roba iz tzv. Europe, on, dr Unke, odlučio je da se u ime raspoloženog građanstva okrene "novim tržištima" odakle nam, cupkajući od sreće, stižu najraznovrsniji asortimani klasične centralnoafričke poezije, zgodne za pogonsko gorivo, grejanje ili kao preliv za doručak.

Da je tako i nikako drukčije, govori krajnje nepouzdan podatak da g. Milorad, zatvoren u svečanoj sali Skupštine grada, već deset dana odbija da uzima hranu, odgovarajući, na svaku molbu da uzme "griz", čuvenim stihom dr Branka Kostića: "Tko nas smije, tko nas smije/ razdvojiti od Zambije"...

* Tekst originalno objavljen 28. oktobra 1991. u nedeljniku „Vreme“

Oceni 5