Treba spoznati istinu o svemu što je stvoreno
Elektromagnetizam

Photo: wikimedia.org

Dva brata

Anders ÖrstedNa jednome između danskih otoka, ondje gdje se usred oranica uzdižu stara kamena sudačka sjedišta i golemo drveće u bukovim šumama, leži gradić sa crvenim krovovima na niskim kućama.

U jednoj od tih kuća, nad ražarenim ugljenom na ognjištu, pripravlja se mnogo toga neobičnog: vari se u staklenim posudama, miješa i prekapljuje, tuca se bilje u stupama, a vremešan čovjek skrbi se o svemu tome.

»Valja pronaći ono pravo!« govoraše čovjek. »Jest, ono pravo, jedino istinito. Treba spoznati istinu o svemu što je stvoreno, i nje se držati!«

U sobi, kraj vrijedne domaćice sjedila dvojica njezinih sinova, obadvojica još nejaka ali zrelih misli. I majka im uvijek govorila o pravu i pravici, i kako se valja držati istine, jer je istina Božje lice na ovom svijetu.

Stariji dječak, po izgledu vragolast i smion, volio čitati o prirodnim silama, o suncu i zvijezdama, i nijedna mu bajka ne bijaše od tog ljepša. O, kakve li sreće otići na otkrivačko putovanje, ili pronaći kako bi se mogla sagraditi krila poput ptičjih, pa uzletjeti! Jest, to bi značilo naći ono pravo, ono istinsko. Ima pravo otac, i majka pravo veli: istina svijet drži.

Mlađi brat bio tiši, sav se predao knjigama.

Kad bi u Bibliji čitao o Jakovu kako se pokrio jarećom kožom da bude nalik na Ezava i da ga tako prevari za prvenstvo, onda bi, ogorčen na varalicu, gnjevno stiskao malu šaku. A kad bi čitao o tiranima, o svoj nepravdi i zlu što vlada u svijetu, suze bi mu na oči navrle. Misao o pravdi, o istini, koja treba i mora pobijediti, sasvim ga zanosila.

Jedne večeri mališan otišao na počinak, ali kako zavjese oko postelje ne bijahu sasvim navučene pa svjetlo dopiraše do njega, uze on opet knjigu u ruke, jer je htio da dočita priču o Solonu[1].

I misli se vinuše i ponesoše ga u čudesne daljine: bijaše kao da mu se postelja pretvorila u brod što plovi razvijenih jedara... Sanja li? Što je to? Klizi brod preko silnih voda što se valjaju, preko pustih valova vremena, a on sluša glas Solonov — jasno se i razumljivo, premda na stranom jeziku, razliježe dansko geslo: »Na zakonu treba zemlju podizati!«[2]

Hans Kristian ÖrstedI genij ljudskog roda obrete se u toj siromašnoj sobi, naže se nad postelju i poljubi dječaka u čelo: »Čuvaj čast i budi jak u životnoj borbi! S istinom u srcu poleti prema zemlji istine!«

Stariji brat još ne bijaše legao; stajao je kraj prozora i promatrao maglu što se dizala s livada. Nisu to bijele vile u kolu, kako mu je pripovijedala stara sluškinja. On zna bolje: to su pare, toplije od uzduha, pa se uvis dižu.

Prosu se zvijezda i u padu zasja, a dječakove se misli u isti čas vinuše sa zemaljskih isparivanja gore do sjajnog meteora. Zvijezde na nebu treperile, pa se činilo kao da duge zlatne niti vode od njih do zemlje.

»Poleti sa mnom!« zvonilo u dječakovu srcu, a moćni genij ljudskog roda, brži od ptice, brži od strijele, brži od bilo čega zemaljskog što može letjeti, ponese ga u prostore gdje zrake od zvijezde do zvijezde povezuju nebeska tijela; naša se zemlja okretala u rijetkom uzduhu, gradovi naoko bili jedan tik do drugoga, Kroza sfere razlijegao se glas:

»Što je blizu, a što daleko kad te nosi moćni genij, snaga duha!«

Dječak je svejednako stajao kraj prozora i gledao van, a mlađi je brat ležao u postelji i čitao, dok ih majka ne zovnu po imenu:

— Anderse! Hans-Kristijane!

Danska ih zna, svijet zna dvojicu braće — Örsted.[3]

[1] Solon (6. st. prije Krista), atenski državnik, jedan od sedam mudraca, prvi arhon i reformator zakonodavstva. — Prev.

[2] U izvorniku: »Med Lov skal man Land bygge!« To je poznato drevno načelo Skandinavaca, koje na staronordijskom

glasi: »Medh lögum skal land várt byggja — en medh ülögum eydha« — »Na zakonu treba da se naša zemlja gradi jer će u

bezakonju propasti.« — Prev.

[3] Braća Örsted: Hans Kristian (1777-1851), danski fizičar, otkrivač elektromagnetizma, i Anders (1778- 1860), danski državnik. — Prev.

*Iz knjige “Slikovnica bez slika”, preveo s danskog Josip Tabak

Oceni 5