Muzički jubilej
Gorillaz

Photo: oztix.com.au

Dvadeset godina od prvog albuma Gorillaz

26. ožujka 2001. je objavljen album koji će promijeniti koncept glazbe iz temelja, ne toliko zbog zvuka, koliko zbog samog pristupa glazbi. Naime, po prvi put smo ugledali Gorillaz – bend u obliku animiranih likova.

Damon Albarn je zaslužan za glazbu i produkciju, a Jamie Hewlett je ilustrator koji je kreirao likove i svu popratnu animaciju za spotove i live nastupe. Istoimeni album „Gorillaz” doživio je veliki uspjeh, ponajviše zahvaljujući singlu Clint Eastwood koji je zauzeo 57. mjesto na Billboard Hot 100 ljestvici 2001. godine. Time je bend ušao u Guinnessovu knjigu svjetskih rekorda kao najuspješniji virtualni bend.

Ponekad iz najgoreg nastane najbolje

Drugim riječima, ponekad iznenadne okolnosti iz nas izvuku najbolje, na takvim postulatima je formiran Gorillaz 1998. Godinu dana ranije Damon je prekinuo svoju dugogodišnju i prilično javno eksponiranu vezu s Justine Frischmann, frontwomanicom benda Elastica.

U to vrijeme i Jamie izašao iz veze i voilá, postali su cimeri. Inače, Damonovo i Jamijevo poznanstvo seže još iz vremena kad je Blur bio primaran i jedini Damonov projekt, zahvaljujući Grahamu Coxonu koji je bio obožavatelj Jamiejevih ilustracija i stripova. Ideja za virtualni bend sinula im je prilikom gledanja MTV-a, Jamie je jednom prilikom MTV usporedio s paklom, a bend je nastao kao odgovor na tu ideju pakla.

Primarna tema benda fokusirana na distopijski prikaz glazbene industrije, a kasnije i našeg životnog i političkog okruženja kroz simbolične satirične likove s imaginarnom prošlošću i jednako takvim kolektivom.

Glazba ili ilustracija kao pozadina

Budući da je riječ o sintezi glazbenog i grafičkog izričaja, Gorillaz od samih početaka ima frakciju svojih fanova. Dok jedni nestrpljivo iščekuju prilike i neprilike svojih glavnih junaka, druge pak više zanima kakvu će glazbu Damon napisati, a u posljednje vrijeme i s kime će sve surađivati. I jedno i drugo gledište je sasvim legitimno i opravdano, ali ja ću se ovdje ipak posvetiti glazbenom dijelu zbog toga što je sama priča koja stoji iza Gorillaza prilično široka i kompleksna, čak i najzagriženijim fanovima likova i njihovih zapleta.

Ipak valja napomenuti par stvari u kratkim crtama. Gorillaz čine vokalist poznatiji kao 2-D koji zapravo simbolizira Damona Albarna po svojim karakternim osobinama. Zeleni basist Murdoch utjelovljuje Jamieja Hewletta, on i 2-D uselili su u Kong Studio, prvi dom i studio Gorillaza koji je smješten na vrhu stijene u Essexu.

Taj studio je bio u opticaju do 2008. kada je zamijenjen novim studijem u zapadnom Londonu, koji predstavlja ujedno i trenutni Albarnov studio. U trgovini ploča Murdoch i 2-D upoznaju bubnjara Russela, Amerikanca koji je izbačen iz škole i koji je preuzeo glazbene sposobnosti svojih prerano preminulih hip hop prijatelja. Bendu je još nedostajao gitarist koji je na kraju stigao poštom ravno iz Japana u vidu djevojčice Noodle.

Kasnije kroz karijeru bend susreće nove likove utjelovljene u obliku gostujućih izvođača. Upravo zbog složenosti same pozadine uz svaki album dolazi i odgovarajući film kao i pripadajuća knjiga koje zaokružuju pojedino putovanje benda. Do sada se bend našao na šest svojih putovanja, odnosno faza, što je ekvivalent od sedam studijskih albuma.

U početku su svi live nastupi bili bazirani isključivo na led ilustracijama koje su posve u sjenu bacile Damona i ostale izvođače, jedino su gostujući izvođači bili prisutni na stageu i takav nastup je doveo do toga da publika nerijetko nije znala tko zapravo stoji iza virtualnog sastava. S vremenom je Damon izašao iz svoje sjene i pridružio se gostujućim izvođačima na pozornici.

Faza 1 - „Gorillaz” album

Vratimo se na album koji je započeo cijelu priču. Samom albumu je prednjačio EP „Tomorrow Comes Today” iz 2000. godine koji je predstavio pjesme Tomorrow Comes TodayRock the House i Latin Simone.

Pravi uspjeh album postiže singlom Clint Eastwood, koji je nazvan upravo po samom Clintu Eastwoodu zbog toga što melodija neodoljivo podsjeća na onu korištenu u filmu „The Good, The Bad and The Ugly”. Na singlu gostuje reper Del the Funky Homosapien koji je u video utjelovio fantoma u plavom, dok je za refren zadužen 2-D (Albarn). Već iz prvog videa vidimo zombie gorilu koja napada Murdocha i služi kao uvertira u daljnji košmar s kojim će se likovi susretati.

Album je prožet mješavinom trip-hopa, hip-hopa, duba, elektronike i rocka čineći pravu alternativnu urbanu poslasticu čak i za one koji nisu na ti s rapom i hip-hopom. Na prvu možda je sve to izgledalo kao neobičan odabir nekadašnjeg Britpop ambasadora, no to i nije tako neobično. Blur je par godina prije nastanka Gorillaza napustio svoj Britpop zvuk i okrenuo se američkoj alternativi, pa je tako hip-hopasta On Your Own s „Blur” albuma prva nesuđena Gorillaz stvar.

Uz pjesmu Clint Eastwood, najdojmljivija melankolična stvar koja portretira nesigurnu budućnost je ujedno i njihova prva stvar Tomorrow Comes Today čiji video pokazuje neke od ključnih lokacija za Gorillaz poput Trellic Towera, mjesta na kojem su se upoznali 2-D i Murdoch, odnosno Damon i Jamie.

Melankoličnijim trakama odlično vladaju uplift beatovi koji krase numere Sound Check (Gravity) i Double Bass baš kao i funkasti singlovi Rock the House i 19-2000. Kroz cijeli album vidljiva je zrelost Damonovog vokala koji je dublji i emotivniji nego što je bio kod Blura.

Djelomičan razlog toga leži u supstancama koje su, kako je Damon izjavio jednom prilikom, trajno promijenile njegov vokal. Također, istovremeno je priznao kako bez istih njemu i Jamieu ne bi nikada sinula ideja osnovati takav glazbeni sastav, tako da opet u nekom zlu imamo i neko dobro, kao s početka priče.

Uvertira u još veće albume

„Gorillaz” možda nije sadržajno i instrumentalno njihov najveći album, no na iznimnoj cijeni je zbog toga što je veliku većinu stvari Damon sam napisao, snimio i producirao čime je zapravo potvrdio svoj enorman kantautorski talent. U pomoć su mu uskočili producent Dan the Automator koji je svoj pečat ostavio na Rock the House i jazz kompozitor Johno Dankworth.

Od ostalih gostujućih suradnika, osim spomenutog Del the Funky Homosapiena, tu su Odetta Gordon, Lázaro Villa i Ibrahim Ferrer. Kasnije su gostujući kolege bili Lou Reed, Snoop Dogg, Peter Hook i Elton John. Album možda nema jaku konceptualnu dimenziju kao „Demon Days” ili „Plastic Beach”, no sadrži hitove koji će se još dugo vrtjeti brojnim radijskim postajama cijelog svijeta.

*Prenosimo sa portala Ziher

Oceni 5