Dvanaestorica
I
Crno veče,
Bijel snijeg.
Vjetar teče!
Klati se, klati čovjek.
Vjetar, vjetar –
Širom svijeta šeće!
Zavija vjetar.
Bijeli se snijeg.
Pod snijegom je led.
Klizavo od leda,
Korak gre,
Klizi – ah – bijeda!
S kuće na kuću – zini:
Uže sa sprata na sprat.
Na užetu – plakat:
„Sva vlast Ustavotvornoj skupštini!“
Starica plače i pati
I nikako da shvati
Čemu taj plakat kitni,
Toliki štof đavo nosi!
Koliko bi se djeci dalo sašiti,
Svi su goli i bosi?
I starica nespretno,
Kao koka preskoči nanos snijega.
– Oh, Majko-Braniteljko!
– Oh, u zemlju će boljševik da nas utjera!
Vjetrovi nasrću!
Ni mraz nije lakši!
I buržuj na raskršću
Nos sakri u okovratnik.
Ko je to? Duga kosa, masna
I govori u pola glasa:
– Izdajice!
– Rusije je nestalo!
Sretosmo li se s piscem? –
Škrabalo…
A evo i dugoskuti –
Iza smeta on struže…
Šta te to danas ljuti,
Pope, druže?
Sjećaš li se… bivalo:
Trbuh naprijed kasa,
I krstom sijalo
Salo sred masa?
Gospa u astrahanu
Drugoj se ponaginje:
– Isplakasmo i dušu samu…
Pokliznu se
I – tup – na tlu se raspinje!
Ej, ej!
Diži, vuci je!
Vjetre, mangupe,
Zao si i blag.
Zavrćeš skute,
Prolaznike obaraš,
Hujiš, brujiš, motaš
I veliki plakat:
„Sva vlast Ustavotvornoj skupštini“…
I riječ šetaš:
… I mi smo umali zbor…
… Baš u zgradi ovoj…
… Pretresli smo
Naredili smo:
Privremeno – deset, od noćas – dvadeset pet…
… Manje ni od koga da se ne uzme…
… Sad na spavanje…
Pozno veče,
Opustjela ulica.
Smuca se jedna
Skitnica.
I zviždi vjetar…
Eh, bijeda!
Priđi bliže –
Da te cjelivam…
Hljeba!
Naprijed – šta je?
Mini dalje!
Zloba, tužna zloba
Kipti u duši…
Crna zloba, sveta zloba…
Druže! Otvori uši
I oka oba!
II
Mota se snijeg, vjetar ludi.
I dvanaest ide ljudi.
Puške crni remeni prate,
Okolo – vatre, vatre, vatre…
Zgužvan kačket, cigara u zubima,
Robijaški, valjda, znak na leđima!
Sloboda, sloboda,
Bez krsta, eh, brata!
Tra-ta-ta!
Hladno je, drugovi, hladno!
– Vanjka Kaću u krćmu svrati…
– Ima kerenke u čarapi!
– Vanja se sirotinje ne boji…
– Bio nekad naš, sad je – vojnik!
– Vanjka je kukin sin i buržuj,
Moju isprobaj, poljubi nju!
Sloboda, sloboda
Bez krsta, eh, sveta!
Kaća je s Vanjkom zauzeta –
Čime li je zuzeta?…
Tra-ta-ta!
Uokolo vatre, vatre, vatre…
Crni remenovi puške prate…
Revolucionarni korak slavan!
Neumorni dušman ne spava!
Drž’ karabin, druže, bez straha!
Po Svetoj Rusiji – iz pušaka –
U debeloguzu nju!
Oj, oj, bez krsta sveta!
III
I pođoše naši momci
Da crvenu služe gardu –
Da crvenu služe gardeu –
Da plome mladu glavu!
Ej, gorak si i jadan
Živote istinski,
Gunj mi poderan,
Karabin austrijski!
Na nevolju svih buržuja
Svjetski požar razduvaj.
Svjetski požar u krv vodi
Blagoslovi, gospodi.
IV
Junak viče, snijeg odzvanja,
Vanjka s Kaćom se zabavlja –
Električni se fenjer javlja
Na rukunici…
Padni, ah, padni!…
On u šinjelu soldatskom,
S fizionomijom blesastom,
Suče, suče crnu brčinu,
A pomalo neveseo,
Malo šalu zapodjeo…
Taj Vanjka je – plećonja!
Taj Vanjka je – grlonja!
Kaću-naivku zaglio,
I sasvim je osvojio…
Kaća glavu zabacila
Biser-zube priotkrila…
Ah ti, Kaća, Kaća moja,
Kolika je njuška tvoja…
V
Na tvom vratu, mala Kaćo,
Nesrasla se rana ježi.
Od noža, na vratu, Kaćo,
Ožiljak je svježi!
Ej, hej, zaigraj!
Dobre i bolne noge imaš!
U vešu donjem hodila –
Dođi-de ovamo, ti!
S oficirima bludničila –
Zabludi, samo, zabludi!
Ej, eh, zabludi!
Srce ječi sred grudi!
Sjećaš li se, Kaćo, oficira –
On nož nije izbjegao…
Na koleru što sve dira
Zaborav je li pao?
Ej, eh, ne zaboravi,
Hajde, sa sobom spi!
Divne haljine nosila,
Čokoladu „Minjon“ jela,
Sa junkerom hodila –
Sa vojnikom bi htjela?
Ej, eh, sagriješi!
Biće lakše na duši!
VI
… Opet u susret juri jak
Leti, urla, viče junak! …
Stoj! Stoj! Andrjuha, priteci!
Petruha, pozadi poteci! …
Trah-tararah-tah-tah-tah-tah!
Vitla se k nebu sniježni prah! …
Junak s Vanjkom – bježi, kidaj …
Još samo malo! Kokoške daj! …
Trah-tararah! Čućeš od brata
……………………………………….
Kako se tuđa cura hvata!
Pobježe, podlac! Još ću ti dati,
Sjutra ćemo se skusurati!
Gdje je Kaća? – Ni – a …
Leži, strvina, sred snijega! …
Revolucionarni korak slavan!
Neumorni dušman ne spava!
VII
I opet idu dvanaestorica,
Na ramenima po puščica.
Samo u bijednog ubice
Ne vidiš sasvim lice…
Sve žurnije i žurnije
Koračaji njini grede.
Marame im preko šije,
Al nikako da se srede…
– Što si, druže, tužan, vraže?
– Što si, drugar, preneražen?
– Što ti, Pećka, objesi nos,
Možda Kaću žališ još?
– Oh, drugovi, moje rane,
Tu sam curu zavolio…
Noći crne i pijane
S tom sam curom provodio…
– Zbog junaštva jadnog
Sred vatrenih joj zjena,
Zbog madeža crvenog
Iza desnog ramena,
Izgubih je blesavo,
Budala nesmotrena!
– Ih, strvino, verglaš isto,
Šta je, Pećka, nisi suknja?
– Jasno, dušu svoju čisto
Iščupo bih! Evo, čupaj!
– Na držanje pazi bistro!
– Daj, pripazi, ne trtljaj!
– Nije takvo sad vrijeme
Da ti neko vlasi broji!
Teško ćemo nositi breme,
Dragi, mili, drugari moji!
I Petruha usporava
Korak brzi, poludjeli.
Ipak, glavu poispravlja
I opet se razveseli.
Ej, eh!
Zaboraviti se nije grijeh!
Kapije svoje zatvarajte,
Danaske će biti pljačke!
Otvarajte podrume –
Hoće golać da grune!
VIII
Oh, ti, tugo tužna
Muko ti, mučna,
Samrtna!
Malo će vremena,
Krenuti, krenuti…
Malo će vrh tjemena
Češnuti, češnuti! …
Još ću sjemenčice
Dobiti, dobiti…
Još ću nožićem
Krojiti, krojiti! …
Leti, buržuju, kao vrapčić!
Ispiću krvcu
Za ljubovcu,
Za crnoobrvku…
Upokoji, gospodi, dušu raba tvojego…
Tužno!
IX
Ne čuje se gradska vreva,
Nad nevskom kulom – tišina,
Ni žandarma više nema –
Bančimo, momci, bez vina!
Stari buržuj na raskršću
U okovratnik nos sakrio,
Pokraj njega, s dlakom čvrstom,
Pas šugavi rep podvio.
Stoj! buržuj ko pas gladni,
Ko pitanje stoji ćutljiv.
A stari svijet ko pas jadni
Iza njega – rep podaviv.
X
Razmahala se mećava
Oj, mećava, mećava!
Ne vidi drugar druga slavna
Ni na četri koraka!
Snijeg se vije kao vrana,
Snijeg – spirala uspravna…
– Oh, mećava, kakva je, čuj me!
– Pećka! Da, ne zaviruj me!
Otkud tebi iza pojasa
Zlato sa ikonostasa?
Nedozvanac ti si čisti,
Prosudi malo, porazmisli –
Zar ti ruke u krv zavi
Zbog Kaćkine ljubavi?
– Drži korak revolucionarni!
Da nas dušman ne prevari!
Naprijed, naprijed, naprijed,
Radni narod ide!
XI
… I idu bez svetog imena
Svih dvanaest – sve dalje.
Družina spremna.
Nikog ne žale…
Njihove čelične puške
Nevidljivog dušmana vide…
A kroz sokake gluve
Samo mećava ide…
Nanose, sniježne, suve,
Ne savladaše cokule…
U oči seže
Crven-zastava
Odliježe
Mirni korak.
Probudiće se
Dušmanin jak…
Mećava mete pravo u oči
I po danu i po noći
U mimohode…
Naprijed, naprijed,
Radni narode!
XII
… U daljinu idu moćnim korakom …
– Ko je tamo? Nek iziđe!
To se vjetar s crven-barjakom
Razigrao, naprijed ide…
Naprijed su – smetovi hladni,
– Ko je u smetu? Nek iziđe!
Samo skitnica, pas gladni,
Pozadi svih ide…
– Odveži se ti, krastavi,
Jer ću bajonetom u te!
Sati svijete – psu ogavni,
Predaj se brzo, ubošću te!
… Škrkut zuba – to vuk gladni
Rep podvio, ide ovamo –
Pas beskućni i pas hladni…
– Ej, javi se, ko je tamo?
– Ko to maše crvenim stijegom?
– Pogledaj, de – tama mutna!
– Ko to juri punim bijegom,
Sakrivajući se iza kuća?
– Ulovićemo te, ipak, tico,
Bolje – ti se predaj nama!
– Ej, druškane, to je rizično,
Iziđi, de – ode glava!
Trah-tah-tah! – I samo ehom
Odgovaraju na to kuće…
To mećava dugim smijehom
U snijeg skoči i skakuće…
Trah-tah-tah!
Trah-tah- tah!
Korakom moćnim ide se, vrvi –
Otpozadi pas se vije,
Naprijed – zastava od krvi,
A iza mećave, nevidljiv,
Od zrna sasvim neranljiv,
Laganim krokom, nadmećavnim,
Bisernim prahom presjajnim,
Na njemu vijenac od ruža bijel –
Isus Hristos – ide naprijed.
Januara 1918.
*Pesme, preveo Božo Bulatović, Rad, Beograd, 1964.