Prozor u svijet stripa
Dogg 01 S

Photo: www.cameralook.it

Dylan Dog: Bezbojni ljudi

Tokom pisanja ove recenzije malo sam bolje pogledao Dylana, ne kao lika nego kao cjelokupni serijal. Zanimljivo mi je kroz koliko je promjena istražitelj noćnih mora prošao za ovih desetak godina; od promjene fonta na naslovnicama pa do osnivanja sve više i više edicija koje polako počinje da idu u nedogled. Sama kolor edicija mi je kao jedno cijelo izdanje zvučala primamljiva, ne zbog imena kolor u naslovu već zbog zanimljive scenarističke i crtačke izvedbe koja je sprovedena kroz sve brojeve. Već smo odavno shvatili kako je Dylanov univerzum komplikovan i da je čest izazivanju nekakvih kombinacija raznih paralelnih univerzuma i svjetova tako da kolor edicija predstavlja manje-više eksperimentalniji svijet koji daje bogat i slobodan izbor scenaristima i ilustratorima tokom izgradnje epizode.

Pored zanimljivih, čudnih, uvrnutih, donekle bolesnih epizoda nađu se zaista neke koje su jako dobre, a drže do nekog zdravog razuma što se tiče raspleta radnje, jer ne idu iz jedne krajnosti u drugu krajnost. Međutim, ono što je kod mene privuklo pažnju na ovu epizodu, koja je ujedno u sastavu prvog kolorca, jeste epizoda „Bezbojni ljudi“ koji na prvi spomen ne zvuči kao nešto zanimljivo, ali najzanimljiviji dio jeste miješanje Dylana sa poznatim horor ikonama i drugim referencama koje ćemo da viđamo i u daljim brojevima, dok je ovdje glavni motiv kultni horror film njemačkog redatelja Friedricha Wilhelma Murnaua koji je davne 1922. stvorio najpoznatijeg vampira, pored Drakule, Nosferatua. Svima nama je poznat fizički izgled ovog jezivog stvora, tako da opis njegovog lika nije potreban. Bilo je jako zanimljivo viditi miješanje ova dva svijeta u jedan, jer se danas rijetko viđa da jedna ikona iz crno-bijele ere filma nastupa na nekim modernim, savremenijim vidovima zabave.

Miješanje ove krvopije u Dylanov univerzum počinje kada nepoznati mladić blijede kože biva pronađen i odveden u bolnicu. Njegov identitet nisu uspjeli da pronađu u bazi podataka, tako da njegov slučaj predstavlja savršenu misteriju za našeg Dylana. Stvari se zakompliciraju kada se pojavljuje još jedan ženski lik imenom Ellen, koja po tjelesnom tonalitetu pripada istom svijetu odakle je došao nepoznati čovjek. Međutim, najčudnije je što je Ellen nijema i što sposobnost međusobnog komuniciranja sa Dylanom održava preko poteza rukom i prstima, ili pokazivanjem na ono što želi. Ellenino mjesto u njoj nepoznatom i neobjašnjivom svijetu je djelimično obilježeno strahom od novoga, ali isto tako i divljenjem prema njemu. Svoju crno-bijelu odjeću ubrzo zamjenjuje koloristički bogatijim džemperom i plavim pantalonama, što se čini kako je na nju ostavilo veliki utisak sreće. Njezinu fasciniranost bojama Dylan primjećuju i počinje da postavlja sebi pitanja koja su podvrgnuta osjećajem sumnjivosti kako je zapravo Ellen već vidio, ili mu se jednostavno čini jako poznatom. Tokom čitanja fascinirao me posebno scenaristički pristup likovima koji su nastali prije 80 godina, gdje je pokušano da likovi koji su živi na platnu zapravo ožive i u strip životu. Zvuči pomalo paradoksalno ali dovoljno da bi se napravila zanimljiva priča. Nosferatuova uloga je sasvim sekundarna i njegovo prisustvo nije označeno kao pretljivo, nego više kao potragačem koji je u potrazi za nečim.

Sa scenarističke strane gledano, meni je jako dobra i draga epizoda, koja je u jako malom broju stranica uspjela da prikaže emotivnu i zanimljivu priču koju mnoge epizode iz redovne serije na 96 stranica nisu u stanju. Crtež je solidan, mada dobiva sedmicu, jer je priča djelovala još bolje. Sviđaju mi se table sa tekstom koje su postavljene na zadnjim stranicama priče, a koje su dizajnirane u duhu crno-bijelih filmova, što je pozitivan bonus za cjelokupni crtež. Za naslovnicu nemam mnogo riječi jer djeluje mračno i dobro prikazuje ono što serijal kao Dylan Dog i treba da prikazuje. Kada cjelokupno obuhvatim sve ovo – epizoda sa zanimljivim zapletom, odličnim kombinovanjem horor ikone i emotivnim prikazivanjem osobe koja je makar jednom u životu htjela da posmatra svijet u bojama.

Epizoda koja ponovo budi želju za gledanjem starih crno-bijelih horror filmova, među kojima vjerujte mi, ima zaista dobrih ostvarenja...

*Tekst prenosimo sa portala Stripovi.com uz dozvolu urednika

Oceni 5