Elvedin Nezirović dobitnik nagrade „Predrag Matvejević“

Premda su na natječaj pristigle dobre i odlične knjige iz Hrvatske i tzv. regije, nakon čitanja romana „Ono o čemu se ne može govoriti“, žiri (Andrea Grgić, Suzana Matvejević i Darija Žilić) nije imao nikakvu nedoumicu. Roman „Ono o čemu se ne može govoriti“ izabran je za najbolje književno djelo, a pisac iz Mostara Elvedin Nezirović pobjednik je ovogodišnjeg natječaja za nagradu Predrag Matvejević. Riječ je o romanu u kojem pisac kroz naraciju o vlastitoj obitelji, ispisuje i vrijeme, povijest, sadašnjost koji se povezuju i prelamaju tvoreći snažan roman o ratu, poratnom razdoblju, roman o obitelji, o majci kao važnoj figuri, očuhu koji mu spašava život, ukratko roman koji će odlično prikazati generaciju koja je u ratu provela mladost, da bi potom u vremenu koje slijedi, izgubila svoje mjesto, uočila se sa poznatim, a zapravo nepoznatim mjestom vlastita odrastanja. Posebno je živopisno opisan nekadašnji Mostar, njegove ulice, avenije, život, u kontrastu sa današnjom slikom podijeljenog grada u kojem se glavni junak i narator osjeća kao stranac. Uostalom, o toj stranosti, o traumama rata, obiteljskim trumama, piše autor, a pisanje time postaje proces izlječenja, kao i „puštanje stvari“, oslobađanje koje čovjeka približava samom sebi. I premda pisac ističe kako je „pisanje način da ozdravi od svega što ga boli“, postaje svjestan da utjehe nema, jer „samoća, ako je pretočim u tekst, ako je podijelim s drugima“ samo će se dodatno povećavati…

Roman ima složenu dvodijelnu strukturu, prvi dio sazdan je od sjećanja na djetinjstvo, potom na rat, političke prilike koje se prelamaju kroz obitelj, dok drugi dio je utopljen u gorki svagdan „umrlog grada“, koji se sastoji od prijetnji zbog javnog djelovanja, zbog iskaza o zločinima. Uz vještu naraciju, važno je istaknuti i to da u romanu nalazimo zanimljive dijaloge, te esejističke dijelove u kojima se tumače događaji, stvarnost, unutrašnja stanja kroz očište pripovjedača, ujedno glavnog lika romana. Nezirovićev roman je ona vrsta književnosti  koja se stvarnosti suprostavlja na način da je ogoljuje kroz prikaz proživljenog iskustva, a to i jest bio autorov cilj. Da piše o onome o čemu je teško govoriti, o prešućenom, o tijelu u koje se upisuje povijest, o osjećanju krivice, o emocijama, samoći, o samospoznaji, unutrašnjem egzilu, o onome što je nemoguće potisnuti u svijetu u kojem živimo. Svijetu koji postaje sve više netrpeljiv, pun mržnje, podjela kojem treba baš takva književnost, beskompromisna, ona koja ne bježi od etike, od stava, već se hrabro suprostavlja okrutnosti i bezočnosti. Jer svi oni kojima je pripadanje naciji iznad zločina počinjenog u ime te nacije, osuđivat će i knjige i autore koji se tome opiru i koji se ne boje prijetnji dok promiču humanizam, bez ideologija, kao što je to činio Predrag Matvejević. I zapravo, Elvedin Nezirović je i po tome baš pravi sljednik Matvejevićevog djela, svojim vrhunskim književnim radom i časnim, javnim angažmanom za mir.

Elvedin Nezirović objavio je više zapaženih zbirki pjesama, priča, eseja, tekstova i kolumni, te nekoliko romana „Boja zemlje“ (2016.),  „Ništa lakše od umiranja“ (2019.) za koji je dobio Nagradu Stevan Sremac. Roman „Ono o čemu se ne može govoriti“ objavljen je i u Beogradu i u Sarajevu, bio je u najužem izboru za Ninovu nagradu, a na natječaj su stigla oba izdanja, Buybookovo i Lagunino, stoji u obrazloženju članice žirija Darije Žilić.

Književnu nagradu Predrag Matvejević u čast velikom književniku i intelektualcu osnovali su portal Radio Gornji grad, Matvejevićeva kći Suzana Matvejević i Manjinsko društvo pisaca u Hrvatskoj. Nagrada se dodjeljuje 7. oktobra/listopada, na dan rođenja Predraga Matvejevića, za knjige izdate u posljednje tri godine na području bivše Jugoslavije, izvorno pisane na hrvatskom, srpskom, crnogorskom ili bosanskom književnom jeziku.

*Prenosimo s portala Radio Gornji grad