Ponos, predrasude i englesko patrijarhalno društvo
Pride and Prejudice 2005

Iz filma "Pride and Prejudice" (2005)

Photo: Prinscreen/Still

Feminizam Elizabeth Bennet

Jane Austen u svojim romanima (Razum i osjećajiPonos i predrasudeMansfield ParkEmmaOpatija Northanger i Uvjeravanje) tematizira položaj žena u muškocentričnom svijetu engleskog društva 19. stoljeća. Smatraju je jednom od najvažnijih spisateljica Engleske toga doba. Ona problematizira odnose društva spram ljubavi, mladih i lijepih djevojaka, balova te braka. Svoje romane Austen posvećuje ženama 19. st. i društvenim prilikama u kojima žive. Stavlja ih u centar i dopušta im da tumače različite likove i obavljaju različite funkcije kako bi ukazala na važnost obrazovanja, obitelji, reputacije u društvu i predrasudama kojima je ono ispunjeno.

Poseban je naglasak u romanima stavljen na brak za čije je sklapanje bitan društveni status. U tadašnjem društvu djevojka je prelazila iz jednog doma u drugi – iz očevog u mužev, i tako bivala i ostajala u vlasništvu muškaraca. Smatralo se da se treba što bolje udati i tako osigurati svoju materijalnu sigurnost do kraja života.

Englesko društvo bilo je podijeljeno u tri klase koje se nisu smjele miješati, osim u rijetkim slučajevima. Prijelaz iz niže u višu klasu mogao se desiti samo ako je u pitanju bilo neko nasljedstvo. Zato su se djevojke udavale samo unutar društvenog statusa kojem su pripadale. To govori da je engleskom, muškom društvu novac bio vrlo važan. Žene nisu imale svoj novac – nisu čak imale pravo ni na nasljedstvo, a svojom udajom nisu stjecale ni dio bogatstva svog muža. Zahvaljujući takvom patrijarhalnom ustroju, smatralo se da žene ipak udajom postaju nezavisne jer dobivaju vlastito domaćinstvo o kojem će brinuti i u kojem će voditi glavnu riječ.

Novac je određivao društveni status, a društveni status obrazovanje. Djevojka je bila ograničena čak i u tom pogledu jer bogatstvo koje (ni)je imala određivalo je koliki će biti njen stepen obrazovanja. Djevojke iz niže i srednje klase nisu imale priliku pohađati obrazovne institucije, ali je bilo poželjno da čitaju, pišu, pjevaju ili sviraju neki instrument. Trebale su biti prefinjene, dobro odgojene, moralne, lijepe i obrazovane. To su kvalitete koje su ih udavale.

Glavnu je junakinju svoga romana Ponos i predrasude Austen izdvojila na osnovu snažne i jake volje te želje da se odupre svim spomenutim konvencijama društva. Elizabeth je druga kćer porodice Bennet koja se ističe svojim stavovima prema braku, ljubavi i obrazovanju: ona vjeruje da je ljubav između dvoje ljudi uvjet za sklapanje braka, pa ga prema tome ne prihvata kao zatvor i potrebu koja će joj do kraja života osigurati materijalnu skrb. Čvrsto je uvjerena da će se udati samo onda kada bude sigurna da voli svog potencijalnog muža, ali ako i on nju voli.

U romanu su opisane dvije scene koje najbolje prezentuju Elizabeth kao borkinju za prava žena na ljubav i brak iz ljubavi. Tom borbom ona se ujedno bori i za pravo žena na riječ, stav i mišljenje budući da su u svemu morale slušati muškarce, ali i starije ugledne žene u društvu koje su imale ovlast i da ih udaju za onog koga one smatraju za njih prikladnim.

Prva situacija tiče se odbijanja ruke rođaka Collinsa kada dođe da je zaprosi. Elizabeth kaže da se nikada neće udati za njega jer s njim ne bi bila sretna. Collins je budući nasljednik imovine Bennetovih, pa je udaja za Collinsa bila najbolja prilika da se ta imovina sačuva u okviru porodice. Međutim, Elizabeth ne zanima ništa materijalno. Druga situacija tiče se odbijanja ruke gospodina Darcyja jer joj se nije svidjela na prvi pogled njegova odbojna i surova narav, ali i zbog toga što je pokušao razdvojiti njenu sestru Jane i gosp. Bingleya koji se vole.

BBC-jeva mini-serija 'Pride and Prejudice' (1995)

Da je Elizabeth bilo važno to što gosp. Darcy ima novca više nego i gosp. Bingley, ona ne bi marila za nesretan život svoje sestre. Međutim, kad uvidi grešku koju je pripisivala gosp. Darcyju, Elizabeth neće ostati pasivna prema njemu, nego će ga zamoliti za oprost i tako ponovo zadobiti njegovu ljubav.

Elizabeth se suprotstavlja i Lady Catherine, uglednoj gospođi koja je vodila glavnu riječ u okrugu. Nakon što je saznala da će se Elizabeth udati za gosp. Darcyja, Lady Catherine joj naređuje da odustane od toga jer je njena kćer još kao djevojčica obećana gosp. Darcyju. Lady Catherine joj govori da se treba udati za Collinsa jer pripada njegovoj društvenoj klasi, što Elizabeth odlučno odbija jer ne dozvoljava da joj iko govori šta će raditi, a kamoli za koga će se udati.

Tako Lady Catherine ostaje poražena, ali i uvrijeđena jer je prvi put doživjela suprotstavljanje, i to od djevojke nižeg ranga od nje, koja se bori za vrijednosti strane društvu kojem pripada.

Elizabeth ne želi ni da se obrazuje samo zato što se to od nje očekuje. Ona ne svira i ne pjeva, ali voli da čita i svaki slobodan trenutak koristi za to. Ona je djevojka koja čini ono što joj pričinjava zadovoljstvo, a daleko je od toga da zadovoljava društvene norme. Iako nije stekla formalno obrazovanje, Elizabeth je inteligentna i čvrsta u različitim društvenim prilikama, što je čini privlačnom mnogim muškarcima, među kojima je i gosp. Darcy.

Tako Elizabeth nije udao ni njen društveni status, ni ljepota, ni obrazovanje, ni maniri poslušne djevojke, nego njen karakter koji je bio izvan očekivanog. Udala ju je sloboda i identitet kojeg je stekla zahvaljujući njoj.

Elizabeth je samo jedan od likova na kojeg se u ovom romanu vrijedi osvrnuti jer se na osnovu njenog karaktera i postupaka u jednom konzervativnom engleskom društvu 19. st. možemo pitati kakvi su naši karakteri i postupci u društvu 21. st. budući da i ono ženi propisuje granice do kojih se treba udati i roditi djecu.

*Prenosimo s portala Karike

Oceni 5