Retro: "Romeo + Juliet" (1996)
Romeo + Juliet

Photo: IMDb

Film koji odbija ostariti

FILM: Romeo + Juliet; romantična drama; SAD, 1996. 

REŽIJA: Baz Luhrmann 

ULOGE: Leonardo DiCaprio, Claire Danes 

OCJENA: ****

Zimzelena ljubavna tragedija Williama Shakespearea o nesretnim mladim ljubavnicima iz dviju zavađenih obitelji dobila je svoju vjerojatno najzimzeleniju verziju u "Romeu i Juliji" (1996.) australskog filmaša Baza Luhrmanna. Jasno je to kao Dan zaljubljenih sad kad je Luhrmannov film 25 godina mlad i dosegnuo dob koju Romeo i Julija nisu uspjeli doživjeti.



Namjerno je iskorištena riječ "mlad" umjesto "star". "Romeo + Juliet" je vječno mlad komad filma, jednako kao što je vječna Shakespeareova ljubavna priča iz 1595., zamrznuta u višestoljetnom vremenu. Film s Leonardom DiCapriom i Claire Danes u ulogama Romea i Julije zasad odbija (o)stariti, gotovo da čak i djeluje mlađe ovih dana kad slavi 25. obljetnicu, nego u studenom 1996. godine.

Po mnogima definitivna verzija Shakespeareove tragedije, ona iz 1968. u režiji Franca Zeffirellija Leonardom Whitingom i Olivijom Hussey, sjajno je prebacila kazališnu dramu na ekran, no scenografski i kostimografski nepogrešivo izgleda da datira s kraja šezdesetih.

Devedesete se, kao vrijeme nastanka filma, daju detektirati okom i uhom i u Luhrmannovoj verziji koja se pridržavala originalnog Shakespeareovog dijaloga, ali i reinterpretirala njegov predložak na specifičan način da može izgledati i kao da je snimljena 2021. godine. Ovo je romantična fantazija u audiovizualnom stilu MTV-ja, šarene fotografije i nabrijane spotovske režije/montaže, prošarana pjesmama popularnih bendova devedesetih poput Cardigansa, Garbagea i Radioheada.

Televizijski ekran je prva stvar koju vidimo u filmu, a na njemu tamnoputa voditeljica prenosi vijesti iz "vrle Verone" i najavljuje priču u kojoj "ljubavni se par pod hudom zvijezdom rađa", a dvije obitelji (Montecchi i Capuletti) "ponovno se glože zbog odmazde davne". Samo nedostaje MTV-jev logo u gornjem desnom uglu ekrana, tj. da se bijeli satelit zavrti u krug i bombastično izredaju slova N E W S, kao u uvodu vijesti "glazbene televizije" kad ih je vodila Sonya Saul.

No, ovo je i film epohe koja je vrvila od poletne kinematografske energije i iznjedrila Quentina Tarantina ("Psi iz rezervoara", "Pakleni šund") i Dannyja Boylea ("Sasvim malo ubojstvo", "Trainspotting"), poželjela dobrodošlicu Johnu Woou u Hollywood ("Teška meta", "Čovjek bez lica") i smontirala akcijski "trailer" Shakespearova "Hamleta" sa strojnicama u rukama danskog princa ("Last Action Hero").

Otisak devedesetih je primjetan u "boyleovskoj" kinetici kamere, "tarantinovskom" vjenčavanju filma i glazbe te pištoljima obojanim srebrnim ili zlatnim bojama kao kod Wooa i isučenima iz korica umjesto mačeva. "Trgnuo si mač", kaže jedan lik drugome referirajući se na pištolj.

Zamijenivši mačeve pištoljima, a renesansnu Veronu fiktivnim kalifornijskim Verona Beachom, gradom na pola puta između L.A.-ja, Miamija i Mexico Cityja, Luhrmann se režijski raspištoljio i Shakespearea zavrtio u tom i takvom kinoprojektoru devedesetih da bi se piscu zasigurno zamantalo u glavi, kao što se zamantalo nekim drugima i još uvijek manta. Shakespeare i teatar, kino i Tarantino, Woo i MTV...

Sve to i još štošta (teen-rebelija "Buntovnika bez razloga") Luhrmann je pomiješao na jedinstven, vizionarski način u filmu da ostane mlađahan i relevantan 25 godina kasnije, stvoren da audiovizualnim jezikom približi Shakespearea novim generacijama kako bi ga napokon prigrlili i prepoznali strast mladenačkih osjećaja, a ne odbacivali kao tamo neku dosadnu lektiru.

Već je sam plus u naslovu umjesto onog "and" ili "&" ("Romeo + Juliet"), osim drukčijnosti i nekonvencionalnosti u pristupu i perspektivi, sugerirao postmoderno zbrajanje utjecaja, tako blisko publici današnjice navikloj na "hyperlinkovske" pastiše svega i svačega, što je do krajnjih granica potencirano vatrometnom režijom i kamernom hiperaktivnošću australskog snimatelja Donalda McAlpinea ("Predator", "Na teži način") koji će nakon "Romea i Julije" raditi Luhrmannov "Moulin Rouge" i biti nominiran za Oscara.

Ne mora se voljeti "Romeo + Juliet", ali mora se cijeniti Luhrmannova smiona, radikalna vizija uposlena da osvježi priču dotad ispričanu mali milijun puta, pa makar razbjesila elitiste i puriste. Bombastični, furiozni, razgoropađeni Luhrmann kao da se rukovodio Shakespeareovim citatom iz "Macbetha" o životu kao "priči punoj buke i bijesa koja ne znači ništa". Odnosno, pokušao je načiniti da sva ta buka ipak znači "nešto", a ne "ništa" nekome tko u nemirnoj, konstantno pokretnoj kameri može prepoznati vječiti tinejdžerski nemir i novomilenijsku potrebu za pokretom.

Prigovori upućeni Luhrmannu mogu se shvatiti i na novo gledanje filma, prvo nakon inicijalnog u četvrtom srednje. Isprve prebučno mahnitanje "Romea i Julije" doista djeluje naporno, posebice kad Dash Mihok ("Oluja svih oluja", "Ubojite namjere") i Jamie Kennedy ("Vrisak 1&2") izgovaraju šekspirijanski tekst uz dreku, za razliku od dikcijski ekspresivnije Danes, DiCaprija, Harolda Perrineaua ("Dim"), Johna Legiuzama ("Carlitov način") i Petea Postlethwaitea ("U ime oca").

Dotad najpoznatija po ulozi u seriji "I to mi je neki život", Danes je prekrasna kao Julija, nježna, fragilna, ali i odlučna u ljubavi, glumački možda i spontanija od DiCaprija koji je, nagrađen Srebrnim medvjedom za ulogu na 47. Berlinaleu, potvrdio da je mladi glumac u usponu ("Dnevnik košarkaša"), a Luhrmann je znao da ima buduću zvijezdu i idola pred kamerom, novog Jamesa Deana, kad je njegova Romea predstavio kako sjedi pored mora u zalazak sunca, odjeven u košulju i sako, s cigaretom u ruci i na usnama.

Uglavnom, gledatelju treba vremena da uhvati ritam i prilagodi se Luhrmannovu neobuzdanu stilu pod uvjetom da to želi i da je slobodna uma. Događa se to tijekom maskerade kod Capulettijevih: Luhrmann snima scenu kao party prštećih boja u klubu "Studio 54", ozvučen blještavim remiksom disco hita "Young Hearts Run Free", najprije iz perspektive Romea na ecstayju, najavljujući skorašnju romantičnu ekstatičnost i filmsku magičnost kad se njegove oči sretnu s Julijinima i rašire od uzbuđenja.

Scena je predivna: Romeo s jedne strane staklenog akvarija u viteškom oklopu, Julija s druge s anđeoskim krilima. Samo pogledi, bez riječi. Njihove oči boje plavih ribica u akvariju obasjanom bajkovitim plavetnim svjetlima. Gledaju se znatiželjno i zaljubljeno. Srca su trenutačno ustreptala i ljubav se doslovce događa na prvi pogled.

Čisti "movie magic" trenutak zahvaljujući Luhrmannovoj naglo suptilnoj, emotivnoj režiji i naelektriziranoj kemiji tada 17-godišnje Danes i 22-godišnjeg DiCaprija. Kad se Luhrmann centrira na dvoje tragičnih ljubavnika, buka se utiša i sve ostalo mine osim zvuka srca do posljednjeg otkucaja.

*Prenosimo iz Slobodne Dalmacije s dozvolom glavnog urednika Jadrana Kapora

Oceni 5