Film "Mary Queen of Scots" (2018)
Mary Queen of Scots2

Photo: Liam Daniel

Filmski susret dviju sukobljenih vladarica

Po sudu mnogih povjesničara, pa i dr. Johna Guya čija je knjiga “Kraljica Škota: Pravi život Marije Stuart”, poslužila kao inspiracija za ovogodišnji film “Marija, kraljica Škotske”, zlosretna škotska vladarica i njezina krvnica Elizabeta I. nisu se nikad srele. No filmaši ih nisu htjeli slušati, što se da shvatiti. Glavne uloge u “Mariji od Škotske” iz 1971. igrale su Vanessa Redgrave i Glenda Jackson: imati takve dvije glumačke dive i ne ostvariti priliku da ukrste kandže čista je glupost, pa su u zadnjoj trećini filma njih dvije na konjima održale verbalni dvoboj.

U novoj verziji, za koju je scenarij napisao Beau Willimon (Netflixova serija “Kuća od karata”) upravo po knjizi dr. Johna Guya, susret se također dogodio, mlada irska glumica Saoirse Ronan igra Mariju, a sve renomiranija Australka Margot Robbie Elizabetu, njih dvije nađu se u nekoj kolibi, a redateljica Josie Rourke(to joj je debitantski rad na filmu, inače je renomirana kazalištarka) zanimljivo je orkestrirala scenu, dajući privid da je to možda i mašta: njih dvije prolaze kroz bijele velove, a kad i počnu razgovarati, to može biti i privid.

To je tek jedan od zanimljivih detalja filma koji je imao peh da se pojavio u isto vrijeme kao i od kritičara slavljena “Miljenica” Yorgosa Lanthimosa: dva povijesna spektakla o okrunjenim glavama ipak su malo previše. No to nije razlog da zanemarite “Mariju, kraljicu Škotske”. Mnoge zgode već su vam objašnjene u filmu s Vanessom Redgrave i Glendom Jackson, međutim, ovaj ulazi u kraljevske ložnice i malo toga izostavlja.

Marija tako objašnjava kako je u prvom braku s Franjom II. od Francuske njezin suprug bio tako seksualno neiskusan (imao je samo 15 godina), da nije mogla zatrudnjeti, a uostalom, vrlo brzo je i umro. Elizabeta joj je podmetnula svoga ljubavnika lorda Darnleya, taj se Mariji dopao, ali kao gorljiva katolkinja nije htjela seks prije braka, pa joj je njezin odabranik pokazao umijeće cunnilingusa. Zbog dvorskih spletki ni Darnley nije dugo opstao, ali je zato njezin treći suprug, jako romantiziran u “Mariji od Škotske”, prikazan kao čisti grubijan, netko tko nema pojma o ljubavnim predigrama i uživanju u seksu.

Josie Rourke vrlo je dobro režirala film, kao iskusna kazalištarka spretna je u scenama u kojima se dočaravaju - vrlo sirovi - dvorski rituali (ipak je to poprilično zaostala Škotska), plesovi su samo među muškarcima, a žene su tu da metu podove i posluže hranu. Najveći oslonac imala je u dvije izvrsne glavne glumice, sa svojom neobičnom frizurom Saoirse Ronan napravila je sjajan glumački posao (preferiram ga onome u “Brooklynu” i “Lady Bird”), ali ju je donekle zasjenila kolegica Margot Robbie.

Već u “Odredu samoubojica” shvatila je da joj njezina ljepota samo odmaže, pa je prigrlila maskiranje i zablistala kao manijakalna Harley Quinn. U filmu “Ja, Tonya” predstavila se kao vulgarna klizačica i nominirana za Oscara, a u “Mariji, kraljici Škotske” napravili su joj umjetni nos i u nekoliko scena izgledalo je kao da ima boginje. Naravno da je dobila nominaciju Američkog glumačkog ceha za sporednu ulogu i nominaciju za nagradu Britanske akademije za film i televiziju. Oscar ju je mimoišao, ali bit će još prilika.

Naposljetku, “Marija, kraljica Škotske” ili “Miljenica”? Ukoliko ne volite suviše naglašeni modernistički prosede, svakako ovaj prvi.

*Prenosimo iz Jutarnjeg lista s dozvolom uredništva

Oceni 5