11.04.2017. - 16:36

Foto zapis: Redakcija u selidbi

Galerija: Novi sajt, novi prostor

Da je svaki novi početak sa selidbom najteži, iskusili smo ove i prethodne sedmice dok smo napuštali jedan i useljavali se u drugi prostor. Da nezgoda nikad ne ide sama potvrdilo se kad smo stigli u Savamalu i otkrili da će radovi na internet podstanici našeg provajdera trajati još nekoliko dana – tako da smo, praktično, odsečeni od sveta. Koristimo mogućnost da u međuvremenu priloge objavljujemo od kuće, ali će valjda sve proraditi kad se okončaju uskršnji praznici. Do tada, baš kao i čitaoci, gledaćemo ovu fotogaleriju Marije Đoković i zamišljati kako će sve izgledati kad budemo počeli stvarno da radimo...

Oceni 4.4285714285714

Komentara (1 poslato)

Povezani tekstovi

Ima li slobode posle oslobođenja?

Zadnji dan mjeseca lipnja označio je kraj još jednog Mjeseca ponosa. Ponos je ove godine u cijelom svijetu, pa tako i kod nas, uglavnom ostao unutar četiri zida. Događaji su organizirani i odgađani u skladu s mogućnostima

Knjige - Poezija Opseg naše civilizacije staje u jedan kiosk

West Balkan - Bosna i Hercegovina Spomenar neljudskosti

West Balkan - Bosna i Hercegovina Ne znam kako sam sve to preživjela

West Balkan - Bosna i Hercegovina Put bez povratka

Pa sad, kad i treba, do sunca i neba

Svi oni koji su nas godinama pratili, znaju ko smo (Petar Luković, Tomislav Marković, Marko Matić, Sandra Dančetović, Milan Živanović, Marija Đoković, Bojan Tončić, Milan Marinković, Nikola Krstić), ali je sve ostalo različito. Novo je ime portala, novi je design, novi je CMS, operativniji smo i osećamo se kao da smo iz kamenog doba ušli u XXI vek.

Fotogalerija Vučić pobedio, Jeremić katastrofalno poražen

West Balkan - Srbija Dva u jedan: I izborna pobeda i opozicija iz snova

Svet - Tema Proverite da li ste evolucionista

Entertainment - Tema Otvoreni komentari

MUSIC VIDEO

Horkestar: Nikome se ne ponovilo

IZJAVA DANA

Milivoje Ivanišević: Prvo smo vas pobili, a sad vas zajebavamo

Posebno je teško shvatiti kako su se prema ovoj stravičoj neistini o ponašanju Srba u slučaju Srebrenice odnosile pojedi...

Komentari

Zed Quist (12.07.2020.)

...dvadeset pet godina kasnije, čini mi se da će i srbi i bošnjaci - zajedno sa njihovim "failed states" biti zarobljenici zajedničke Srebrenice, koje više nije toponim, nego sastavni dio njihovih DNK - da se prenosi sa kojena na koljeno još barem pedesetak godina, dok se svi njeni faktički obrisi potpuno ne rasplinu. Zarobljenici su sasvim dobrovoljno, a obje ili više od dvije "failed states" su nespretno izvajani spomenici vlastitom ropstvu. Srbija, ni na nebu - ni na zemlji, nacionalni narativ koji se, po novokomponovanom "postmodernom" modelu, stvarnosti suprotstavlja kroz produkciju nemogućih slika - začudjeni gradjani bauljaju po tom Escher-ovskom prostoru, vjerujući da su svi ostali ludi. Bošnjaci, drzava im već skoro na orijentu, a većina stanovništva na zapadu, - jos jedan od post-Titovskih pokusaja da se sjedi izmedju dvije stolice, emuliraju drzavu ugledajući se - od svih mogućih svjetskih uzora - na Palestince (za koje iskreno vjeruju da ih čitav svijet voli i poštuje), a ustvari iz lijenosti brkaju poslovičnu "dobrotu", moral zrtve, pravo i zasluge. -- I jednim i drugim Srebrenica, sa svim zrtvama u kompletu, prečesto politička alatka i univerzalna legitimacija. Kao što su SUBNOR-ovci (i njihovi klonirani humanoidi iz omladinskih organizacija) do duboko u 1980-te imali legitimno misljenje o svemu i svacemu, od tehnologija do subkultura - legitimirajući se pomenom pomno numeriranih "neprijateljskih ofenziva", po broju ih (naravno) sedam. A oni stvarni ljudi koji su bili pali, pobijeni, zaklani... su tada već odavno bili postali nebitni.

Put bez povratka

Milivoje Radaković (11.07.2020.)

... bude mogao slobodno da prošeta Terazijama s albanskim kečetom na glavi, pa ću onda da se zamislim nad neslobodom alfabet družine posebice.

Ima li slobode posle oslobođenja?

Milivoje Radaković (11.07.2020.)

... o državnim televizijama, Zed... Kad mi se omakne da pogledam nekakav prilog sa DW, BBC, ili CBC pomislim da gledam sovjetsku državnu televiziju!? Podržavam sve kampanje da se tom ološu ukine javno finansiranje...

Neuspela sprdnja s Evrovizijom

Zed Quist (10.07.2020.)

Ipak postoji razlika: u americi je Wrestling privatna kompanija - pa ko voli nek izvoli, Eurovizija je oslonjena na drzavne televizijske kuće, bas kao i operske kuće i nacionalni muzeji, svi od mog poreza financirani. Eurovizija nije bila "krv i zemlja" ranije, dok nisu proširili trziste na sovjetski blok i orijentalne prostore. Prije je tamo pjevao Cliff Richard ili bezazleni šansonjeri, nista posebno - danas je Eurovizija jedini poligon za istočnoevropske i kavkaske diktatore gdje se mogu kolko toliko predstaviti kao civilizovane zemlje. Čečenija kao zemlja dreamy synth-popa. A onda glasanje pomoču SMSa za svog omiljenog diktatora - direktna demokratija.

Neuspela sprdnja s Evrovizijom

Milivoje Radaković (10.07.2020.)

... skupu vlasnika starih automobila, pa u jednom prastarom kamionetu na tabli videh natpis: "No airbags, we die like a man". Kapiram, Zed, trash je trash, ali mitovi američkog Nationenbildunga su neuporedivi s evropskim. Jedino se Britanci i Belgijanci nisu okupili na mito o krvi i tlu...

Neuspela sprdnja s Evrovizijom