Tri historijske epohe u jednom turističkom zdanju

Galerija: Tučepi: Hotel Jadran, svjedočenje o ljepoti i uništenju

Povodom sjajnog eseja Jurice Pavičića o Hotelu Jadran u Tučepima, smatrali smo da tekst zaslužuje i posebnu fotogaleriju, posvećenu arhitektonskoj ljepotici Branka Bona. Bez obzira što su, piše Pavičić, tijekom godina kad je hotel bio napušten „skupljači otpada i lokalni maroderi sljuštili su s hotela doslovno sve: keramičke pločice, elektroinstalacije, drvenariju, lustere, rukohvate, umjetnine, čak i takav – ogoljen, nagrđen, devastiran – hotel krčkog arhitekta i dalje je bio lijep“.

Pavičić u tekstu „Udba kao turistička sudba“ zaključuje: „Izdizao se nad tim čudesnim komadom prirode svojom stražarskom kulom na kojoj su se kočili stup za stijeg i ura. Pred njim su i dalje bili žalo i koljenasti mul, još uvijek se vidio konkavni ulazni zid dostojan Jamesa Bonda i terasa na kojoj je mladi Mišo pjevao Čehinjama. Smrvljen i ponižen, Hotel Jadran stajao je nad tim možda najljepšim jadranskim žalom i pričao priču o barem trima epohama. Priču o zemlji koja je prošla poratni, ružni totalitarizam, prešla u neki svoj čudni bonvivanski socijalizam, a onda završila u abortiranom tranzicijskom kapitalizmu“. 

Na fotografijama ćete vidjeti sve tri faze: Kako je Hotel Jadran izgledao nekad, potom - kako je devastiran tokom godina, te konačno: kako izgleda danas. 

Oceni 5