Odlomak iz "Sto godina samoće"
Hoo 17 S

Photo: Milan Živanović/XXZ

Gabrijel Garsia Markes: Mirno ludilo bez prošlosti

Među najznačajnijim događajima koji čine istoriju Makonda je neobična epidemija nesanice koja je zahvatila ovaj grad. Najstrašnija stvar kada je ona u pitanju nije bila nemogućnost spavanja – jer je nju pratilo i odsustvo svakog umora – već postepen gubitak pamćenja. Kada bi se obolela osoba privikla na neprestano budno stanje, počele bi da nestaju uspomene iz njenog detinjstva, a zatim i imena i predstave o stvarima. Konačno, ona bi izgubila svoj vlastiti identitet i svest o sopstvenom biću, tonući u mirno ludilo bez prošlosti. Oko sela su bila postavljena zvona, i svako ko bi prošao pored njih povukao bi ih da bi dokazao da je još uvek pri zdravom razumu. Posetiocima se savetovalo da ne jedu u ne piju u Makondu, jer se pretpostavljalo da je ta bolest zarazna. Lokalni stanovnici su se ubrzo navikli na ovo stanje stvari, i tako su se rešili beskorisne aktivnosti spavanja. Da ne bi zaboravili šta predstavljaju različiti predmeti oko njih, oni su na svaku stavili etiketu sa njenim imenom: “vedro”, “sto”, “krava”, “cvet”. Međutim, oni su naknadno shvatili da uprkos tome što na ovaj način mogu zapamtiti imena stvari, mogu zaboraviti čemu ona služe tako da je na etikete dodato opšrinije obaveštenje. Na primer, veliki plakat na kravi je obaveštavao posmatrača: “Ovo je krava. Neophodno ju je pomusti svakog jutra da bi se došlo do mleka. Mleko se mora skuvati i onda dodati kafi da bi se dobila kafa sa mlekom.” Na ulasku u selo je stavljena oznaka na kojoj je pisalo “Makondo”, a malo dalje još jedan natpis na kome je pisalo: “Bog postoji”.

Oceni 5