Poezija bunta i otpora
Kosovka1

Photo: Facebook

Gazimestan

Daj nam neku pesmu za K. novine
za 600. godišnjicu Kosovskog boja

M. P.

I

Zbiljski su se trudili
Da iskuju mačeve
I sablje i bodeže
Od najboljeg čelika,
Izoštrene kao Vilkinson žileti,
I sve u smislu ponavljanja
Trenutnih glagola: odseći, zabosti,
Otkinuti.

I strele su pravili, zatezali tetive,
Krivili lukove,
Namakali vrhove u pogane trave,
I sve u smislu ponavljanja
Trenutnih glagola: nanišaniti, probosti,
Skinuti.

I konje su sedlali, probali stremen,
Timarili, hranili iz šaka,
Potkivali dobrim potkovicama,
Kitili ogledalcima, paricama,
Ušivali glavice belog luka,
I sve u smislu ponavljanja
Trenutnih glagola: stići, preteći,
Pobeći.

(Ti u ovome vidiš umetnost?)

Probali su jastučićem dlana
Oštricu oružja.
Vrh koplja sastavljali sa zenicom,
Lizali ljuti čelik,
Brijali dlake sa podlaktica,
Probali noževima meke nausnice dečaka,
Otkidali mlade prutove i bele rade,
Gađali u džakove sa slamom
Kao rimski vojnici u telo Sv. Sebastijana,
I sve u smislu: pobediti, ubiti,
Zaustaviti.

(Ti u ovome vidiš umetnost?)

U uši su stavljali vunu i vosak
Da ne čuju zurle, dalbuhane,
Stezali se jakim kaišima,
Štitom zaklanjali oči od čudnih očiju,
Retkih brada, crnih perčina.
Ispod pazuha nosili odoljen travu:
Odoljen travo, odoli zlim ljudima,
Savladaj pogane oči, oteraj čarobnika
Dušmanina, satri mu konja,
Savladaj visoke planine,
Niske doline, okameni Kosovo polje!

Da su vetruška ne bi videli kraj ordije,
Da su lasica ne bi umakli između kopita.

(Ti u ovome vidiš umetnost?)

II

Privedeni. Priterani. Pokupljeni
Sa livada, iz šumaraka.
Od Zloglavlja preko
Nebeske Sohe su išli.
Ostavili su prazne jasle, izvrnute zobnice,
Otvorena vrata, nenaklepane kose,
Rasturene grivne, zadenute za rogove rukelje,
Izlomljene gobelje,
Neograđene uljanike.
I krenuli su iz Bašče, Grižice, Rožaja,
Bijele Crkve, iz Biševa i Donjeg Biševa,
Iz Lukara, Štitara, Kovača.
Iz Lukocrijeva.
Iz Drage i Mojstira.
Iz Donjeg Biševa niko se nije vratio
I sve žene zabradile su se crnim maramama.
(Mesto se sada zove Crnokrpe.)
Nisu se vratili Kožo, Kosar, Odoje, Rajčin i
Bratučed mu Strad.
I nisu se vratili Vukdrag, Vučina, Vukoje, Vuk,
Ni svojta im Vukosav.
I nisu se vratili Radoš, Radul, Radan,
Radič, Radovan,
Radoje ni Radoman.
Ni Živko, Hrle, Dančul
Iz Popa.

Ni Ivaniš jedihnik.

Da su so ne bi pilav zasolili.
Da su kiša ne bi pali na zemljicu crnu!

(Ti u ovome vidiš umetnost?)

Oceni 5