Rock arheologija: Tko je bio prvi rock-bend u socijalističkom dijelu Europe?
Uragg 02 S

Live: Uragani na koncertu, kavana Neboder 1965. godine

Photo: Ante Škrobonja

Gdanjsk ispred Rijeke - Rhythm and Blues, pa Uragani   

Muzika za ples: Grupa Uragani u opatijskom hotelu 'Kvarner'

Jesu li Uragani, prvi jugoslovenski rock-bend, osnovani 1960, kronološki i prvi rock-bend u socijalističkom dijelu Europe? Pitanje nije bez vraga, postupak kontekstualiziranja informacija kojima vladamo iznjedrio je ne jednom vrlo zanimljive nove spoznaje. I sad obećava. Otkud zamisao da bi se riječki Uragani mogli okititi tako laskavom titulom?

Jednostavno, ona se nameće sama od sebe znamo li imalo o prilikama što su vladale tijekom socijalističke vlasti u brojnim srednjo i istočnoeuropskim zemljama, u razdoblju od 1945. do 1990. Tamošnji tvrdi socijalistički režimi, s neskrivenim staljinističkim brkovima, od samih su početaka europske rock'n’roll euforije među mladim generacijama, dakle u drugoj polovici 1950-tih i početkom 1960-tih, odsijecali korijene toj novotariji. Smatrali su je potpuno stranom uzornim socijalističkim vrijednostima, štoviše pojavom koja šteti jer odvlači pozornost omladine od rada u Komsomolu (čitaj: režimskim organizacijama mladih), od proučavanja života i djela socijalističkih velikana, od slušanja govora partijskih vođa i tomu sličnim, društveno poželjnim aktivnostima. I to je dobrim dijelom bila istina.

No, u odnosu na ostale politički crvene europske zemlje, jugoslavenski socijalizam bio je važnim dijelom nešto drugo. Nakon Titova razlaza sa Staljinom 1948, Jugoslavija je svoja vrata širom otvorila zapadu, time i zapadnoj pop-kulturi, postajući u praksi nekom vrsta križanca između zapadnih i istočih društava. Pa zato, ako je negdje među socijalističkim zemljama bilo slobode, uključujući slobode za rock'n'roll, nje je bilo u Jugoslaviji. Logika upućuje i da potragu za mjestom pojavljivanja prvog rock-benda u socijalističkom dijelu kontinenta usmjerimo prema toj državi.

Ipak, ni Jugoslavija nije u svim svojim dijelovima istovjetna zemlja. Nasuprot istočnim dijelovima države, zapadni je dio bio mnogo bliži prekograničnom ozračju, ekonomski i kulturno. Potraga zato slijedi tragove koje vode prema gradovima u zapadnom dijelu te države. Točnije, prema gradu koji je u vrlo bliskim, vjerojatno i najbliskijim kontaktima s Europom i svijetom, ponajprije zahvaljujući svojoj luci. U Rijeku. Ona je za pojavu, recimo to tako, premijernoga socijalističkog rock-benda, idealno mjesto.

Hipoteza o riječkim Uraganima kao prvom rockerskom kolektivu u socijalističkom dijelu kontinenta ima potkrijepu u vrlo ozbiljnim indicijama, zato joj valja pružiti dužnu pozornost. Što kaže provjera hipoteze? Odgovor je - negativan.

Pojava Uragana uistinu je bila prijelomnim signalom dolaska nove zvučne ere, i u nas blagoslovljene po kralju Elvisu, nakon kojeg više ništa nije bilo isto, ali titula u tom pogledu prvih izmakla im je iz ruku. U europskim socijalističkim relacijama kronološki ih je pretekla družina Rythm and Blues iz poljskoga grada Gdanjska. Poljska i Gdanjsk? Možda Poljska u to doba doista nije bila uzor slobodna razmišljanja i djelovanja, ali Gdanjsku je u tako definiranoj, shematiziranoj slici pomalo tijesno. Ponešto o tomu signalizira danas već mitska uloga radničkog sindikata Solidarnost u širenju tamošnjih sloboda, poniklog u brodogradilištu.

Veselo na sceni: Uragani u Caru Eminu 1962. godineRijeka i Gdanjsk u neku su ruku vrlo slični gradovi, ključ za rješavanje zagonetke valja i potražiti upravo u tim sličnostima. Gdanjsk je grad na morskoj obali, sa snažnim pomorstvom i pomorskim vezama sa svijetom, uključujući obližnju Njemačku, koja je stanovnicima Gdanjska gotovo na dohvat ruke, što nešto znači, čak i u doba krutih socijalističkih granica. Riječanima s nešto više sijedih ne treba objašnjavati: imati luku otvorenu zapadu istodobno znači uživati u povlastici prvih informacija s tog istog zapada.

Jedna od tih informacija našla se u Gdanjsku inicijalno u rukama tamošnjega novinara zabavne rubrike, imenom Francszek Walicki. On je ključni junak naše priče. Što je učinio da bi to postao?

Kao za poster: Grupa Uragani, RijekaNakon što se sredinom 50-tih zanimao za jazz, zbog čega je neko vrijeme  radio i u gdanjskom Jazz klubu, za uho mu je zapeo zvuk novolansiranog plesa, nazvanog rock'n'roll, u čemu su ključnu ulogu odigrali spomenuti kontakti lučkog grada u kojem se nalazio sa zapadnim svijetom. Walicki se u obližnjem mjestu Sopot, u klubu Non-stop, prihvaća posla dovođenja na scenu tamošnjih glazbenih talenata. Za ilustraciju, to je posao sličan onomu što ga je 50-tih činio Sam Phillips, okupljajući talentirane dečke poput Carla Perkinsa, Elvisa Presleya i Jerryja Lee Luisa, za svoj Sun Record Studio u Memphisu. Potaknuti Walickijem, lokalni klinci dolaze u Non-stop klub imitirati hitove Elvisa Presleya, Cliffa Richarda, Billa Haleya & ostale rock-bratije, onako kako se to i danas učestalo radi u televizijskim emisijama s oznakom talent-show.    

Walicki 1959. okuplja grupu tako otkrivenih mladih talenata u jedno glazbeno tijelo, nazivajući ih Rhythm and Blues. Sastav je prvi nastup zabilježilo 24. ožujka 1959. u Non-stop klubu. Taj datum danas se smatra danom rođenja poljskoga rocka, a zbog u njemu odigrane uloge, Walicki je prozvan ocem poljskoga rocka. Članstvo benda: Leszek Bogdanowicz (gitara), Leszek Szymanski (kontrabas), Andrzej Sulocki (pianino), Jan Kirsznik (tenor sakosofon), Edward Malicki (udaraljke). Ubrzo će se na popisu također naći Boguslaw Wyrobek, Michaj Burano i Marek Tarnowski. Momčad se nije dugo održala na okupu. Jedan od razloga? Stupanje u akciju poljskog Ministarstva kulture, koje će optužiti klince za demoliranje dvorane i zabraniti nastupe.

Walicki se ne predaje, pa - nakon kratke faze u kojoj sastav mijenja ime u ABC Rock and Roll - okuplja novo društvo pod imenom Czerwono-Czarni. Taj će sastav debitantski izaći na pozornicu 23. lipnja 1960, u istom gradu, u dvorani kluba Žak. Prvu postavu čine: Przemyslaw Gwodziowski (saksofon), Wieslaw Bernolak (gitara), Zbigniew Wilk (pianino), Wieslaw Damicki (kontrabas), Ryszard Žuk (udaraljke). Pripomogli su također Marek Tarnowski, Andrzej Jordan i Janusz Godlewski. Društvo će biti dugotrajnije, djelovat će sve do 1971, mada ne s Walickim. Njega će put brzo voditi u smjeru sastava Niebiesko-Czarni, koji će doživjeti premijeru u istom klubu 23. ožujka 1962. Bit će to družina čvrste kohezije, na što će se nadovezati još neke kvalitete, među kojima je najvažnija - uspjeh. Dijelom će ga zakuhati upravo Walicki, dovođenjem u grupu 23-godišnjeg pjevača Czeslawa Niemena, koji će ga oduševiti izvedbama Presleya, Ray Charlesa i Sinatre. Pa i ne samo njega, tragom informacije da će ga čuti pjevati vlasnik pariške dvorane Olimpija, što će bendu donijeti ponudu za prvi prekogranični nastup. Do 1967. će uslijediti izlasci na pozornice u Švedskoj, Nizozemskoj, Luksemburgu i Jugoslaviji.

Walicki? Neće se zadržati isključivo na organizatorskim poslovima, prihvatit će se ujedno pisanja stihova za svoje glazbene družine, potpisivat će glazbene osvrte, s vremenom početi i skladati. Godine 1968. dio je priče o formiranju još jednoga novog sastava, imenom Breakout, s kojim će ostati do 1970. Informacije o nastavku biografije prepuštamo osobnoj čitateljskoj potrazi.

Vratimo loptu na početak priče. Eto, Uragani nisu prvi rock-bend u socijalističkom dijelu Europe. Naravno, to im u našim očima ne umanjuje važnost, niti smo zbog toga za njih manje emotivno vezani. Jeste li čuli njihov hit Žur? Dok ovo pišem, meni već na pomisao o prpošnu ritmu Žura noge cupkaju ispod stola. Neka nama Gdanjska, a još više Rijeke…

Podsjećanje na Uragane

Uživo u klubu Husar: Riječka rock grupa Uragani

Uragani su na scenu stupili iz školskih klupa Sušačke gimnazije, gdje je nekoliko prijatelja odlučilo konkretizirati svoju ljubav prema novoj američkoj glazbi. Kao osnivače benda kroničari navode Antu Škrobonju, Darija Ottavianija, Marija Pehardu i Sašu Sablića.

Ime benda svojevrsni je naklon njihovim idolima, grupi Johnny and the Hurricanes, čije su instrumentalne skladbe, uz Champse i Shadowse, skidali na početku karijere. Uragani su u Rijeci obilježili vrijeme plesnjaka koji su završavali najkasnije do deset i pol navečer, zabava na “čudnim mjestima” kao što su mjesne zajednice i razni domovi, rukometna igrališta i amaterska kazališta. Najveći hit bila im je “Školjka”, s kojom su 1966. osvojili treće mjesto na festivalu Melodije Istre i Kvarnera. Škrobonja je danas umirovljeni redoviti profesor Medicinskog fakulteta u Rijeci, autor pet knjiga i oko 130 stručnih i znanstvenih radova te dobitnik brojnih nagrada za profesionalna postignuća.

Prije sedam godina u riječkoj Filodrammatici je otvorena izložba posvećena prvom hrvatskom i jugoslavenskom rock-bendu, Uraganima. Posetioci su mogli da vide mnoge fotografije Ante Škrobonje, počevši od 1962, kada se tadašnji sušački gimnazijalac Škrobonja prihvatio fotoaparata, do 1971, kada „uraganska“ družina odlučuje okačiti električne gitare o klin.   

Oceni 5