Retro: Domaća video-produkcija
Dvde 01 S

Photo: Srđan Veljović

Glupost i beznađe sredine u kojoj živimo

Kad ste poslednji put odsvirali omiljenu kombinaciju na svom daljinskom TV upravljaču a da bar na jednom od kanala nije bio muzički spot - narodnjak, dance, rap, rock, pop, svejedno? Pazi stvarno! Molim vas, nemojte reći kako niste ni primetili da je u poslednjih godinu dana produkcija video spotova naprosto eksplodirala. Doslovno sve što se objavi na "nosačima zvuka" (moj omiljeni termin kad opisujem glupost i beznađe sredine u kojoj živimo) ima svoj video-spot. Čovek više ne sme da zapeva ni u kupatilu od straha da će uleteti SPOT ekipa i snimiti ga. Kad već stradam, hoću bar da znam: ko nas bombarduje i čime? Ko je naterao muzičare da odreše kesu i bar mali deo svog kolača podele s izgladnelim video-kreativcima? Zašto su svi isto obučeni, našminkani i naravno ošišani u svim spotovima? Zašto su TV stanice tako lako prihvatile da svoj program svedu na MTV šemu?

Odgovore na sva ova i mnoga druga pitanja dobićete u sledećim epizodama ovog teksta.

Epizoda 1: Istorija

Žao mi je, ali sve ima svoju istoriju. Ma kako to neverovatno zvučalo ali čak i u ono davno, toliko ispljuvano vreme da se jedva i nazire, u Beogradu je postojala bogata i zanimljiva produkcija muzičkih TV spotova. Tadašnji mrski režim kao i današnji mrski režim, shvatio je da narod voli kad mu istovremeno i zatežeš i puštaš. Tako su sredinom šezdesetih u nekim školama učenici na silu, javno šišani, a istovremeno je zvanična TV snimala i emitovala spotove Silueta, Elipsa, Zlatnih dečaka itd. Ti spotovi bili su maštoviti, profesionalno realizovani, bolji i zanimljiviji od tadašnje svetske produkcije koja se svodila na studijske snimke grupa s publikom. Onog trenutka kada je rock kao muzika postao zvanično prihvatljiv, TV spot produkcija je preseljena u studio i lagano ugušena. Protekla je skoro cela decenija do novog talasa muzičke video-produkcije: Miša Vukobratović (Bajaga...), Stanko Crnobrnja (Oliver Mandić...), Milutin Petrović i delom moja malenkost (EKV - Oči boje meda, Videosex - Ko je zgazio gospođu mesec, Denis & Denis - Ja sam lažljiva... ). Mi smo razbili katance i odškrinuli vrata za veliki ulazak Tucka i Borisa koji su im se… mile majke. Njihov pristup je bio koncepcijska i produkcijska revolucija, pre svega zbog svog beskompromisnog individualizma koji je svoje vrhunce dosegao u spotovima za Idole, Laibach, EKV... Posledice se i danas s uživanjem trpe, a zatim i zbog nametanja sopstvene estetike, doduše uvek prilagođene sadržaju pesama koje obrađuje.

Raditi muzičke spotove je kao studirati: boraviš neko vreme pa odeš dalje. Tako su neki otišli u Bolji život, drugi kod Brene, treći u Reklame. Nagrnuli su narodnjaci i sve je opet bilo sivo i prosečno kao nekad.

Epizoda 2: Maskenbal

Maskenbal je istorijski period u kome su se narodnjaci kroz svoje spotove lažno predstavljali koristeći estetiku i vizuelna rešenja bliska ukusu mlade urbane populacije. To je urađeno pod visokim pokroviteljstvom vlasti i osim muzičkog zagađenja doprinelo je ostvarenju njenog hiljadugodišnjeg sna - približavanju sela i grada (tj. useljenju sela u grad.) Ovaj period zahteva posebnu ozbiljnu analizu i zato odmah prelazim na novo poglavlje...

Epizoda 3: Danas

U ovom tekstu danas počinje malo juče. lz procvetale narodnjačke produkcije vremenom su se izdvojili spotovi s jasnim autorskim pečatom. Vizuelna rešenja iz sveske spotova dekodirana su i ne samo reprodukovana, već i promenjena i nadgrađena ograničenjima koja nameću domaći budžeti. Ja autore ovakvih spotova zovem "Video Hakeri", a kažu mi da se zovu lgor, Zli, Dejan... Oni su uspeli da na atraktivan način pokrenu kameru, iskoriste neoštrine i "prljavštine u kadru", da kratkim kadrovima prikriju siromaštvo dekora, da spreče pevanje uz širenje ruku...

Nažalost, svi spotovi koje danas gledamo baziraju se na montaži. Brza izmena kadrova, beline, bliceri, neoštrine, gomilaju se do zamora očiju i prazne duše. Rešenja se ponavljaju i variraju i moguće je vremenski podeliti produkciju na traženje novog uzora i eksploataciju istog do potpunog zasićenja. Tako se, zahvaljujući Nick Caveu naše manekenke svaki čas kupaju u raznobojnoj vodi, prekrivene cvećem. Crvene sobe primaju nove i nove stanare, nabrana zavesa iz Narodnog pozorišta univerzalna je pozadina koja trpi od narodnjaka do ravea... Sve u svemu samo forma. A gde je sadržaj?

Epizoda 4: Sadržaj

Nema ga. Naprosto ne postoje spotovi s pričom. Oni zahtevaju timski autorski rad, i posebna znanja i maštu, viši stepen profesionalizma. Priču treba umeti smisliti i jasno ispričati za samo tri prosečna minuta jedne pesme. Od toga današnji autori unapred odustaju svesni svojih kreativnih ograničenja. Da bi zadržali pažnju, osim atraktivne montaže pribegavaju jeftinim sredstvima, pre svega naglašenoj erotici.

Epizoda 5: Erotika

Estetika zvana "Kad ideje nemaš ti sisu pokaži" zajednički je imenitelj svekolike muzičke video-produkcije. Tako je osim samog izvođača u svakom spotu obavezno prisustvo bar jedne, nekad vesele, češće tajanstvene, ali obavezno razgolićene devojke. U slučaju razgolićenih pevačica problem se rešava dubokim pogledima mišićavih mladića. Tako su sve strane zadovoljne. Moja osnovna zamerka je u nedostatku mere i ukusa. lako dosad nisam pominjao ni jedan konkretan spot ovde ću napraviti izuzetak.

Pevač po imenu Ivan pojavio se i u ritmu, na muzički akcenat, išamarao jednu devojku, vukao je za kosu po sobi (kao na karikaturama pećinskih ljudi i žena), dobio metak u stomak i tek držeći sopstvena creva u ruci, krvavom rukom pomilovao devojku i s njom uspostavio nežnu ljubavnu vezu. Pri tom, naravno, tekst koji je pevao nema blage veze s gore opisanim događajima. Očigledna je samo namera autora da po svaku cenu šokira. A okova, hvala na pitanju, imamo i ovako na pretek.

Epizoda 6: Epilog, ii otvoreni kraj

Dobro je što se toliko radi. lz kvantiteta mora da se pojavi i nešto kvaliteta. Ali, osim nešto umivenijih slika, pravog pomaka neće biti dok se ozbiljnije ne priđe samom sadržaju spotova i njihovoj vezi s pesmom i pravcem kome pripada. Kad stišam ton i samo gledam sliku u spotovima teško mogu da pogodim o kojoj vrsti muzike je reč (u kožu su obučeni i narodnjaci i prestareli rokeri i reperi). Jedino što mogu sa sigurnošću da zaključim je ime autora spota. A dok je tako, to je dugoročno na štetu same muzike.

*Tekst je objavljen u junu 1997. godine u XZ magazinu broj 7

Oceni 5