Gospodin Kogito o magiji
1
U pravu je Mirča Elijade
mi smo - i pored svega
unapređeno društvo
magija i gnosa
cvetaju kao nikad
veštački rajevi
veštački paklovi
prodaju se na uglu ulice
a u Amsterdamu su otkrivena
sintetička oruđa za mučenje
devojčica iz Masačuzetsa
primila je krvno krštenje
katatoničari sedmog dana
stoje na starim linijama
poneće ih četvrta dimenzija
kola s promuklom sirenom
kroz Telegraf Strit
plove lavine bradonja
u slatkom zapahu nirvane
Jan Gotlob je sanjao
da je bog
a bog ništavilo
sleteo je polako kao pero
s Ajfelove kule
maloletni filozof
Sadov učenik
znalački proseca
trbuh trudne žene
i krvlju piše na zidu
stihove uništenja
uz to istočnjačke orgije
usiljene i pomalo dosadne
2
iz toga rastu bogatstva
grane industrije
grane zločina
vredni brodići plove
na put po nove zločine
zadihani alhemičari halucinacija
proizvode
nove drhtaje
nove boje
nove jauke
i rađa se umetnost
agresivne epilepsije
s vremenom
razvratnici će osedeti
i pomisliti na zadovoljenje
tada će nastati
novi zatvori
novi azili
nova groblja
to je ipak vizija
bolje budućnosti
zasad
magija
cveta
kao nikad