Gregory Corso: Park
U ovom parku
djeca govore talijanski
i ne osvrću se
na gole kipove
kao djeca
iz drugog parka koja govore francuski
i šale se na račun Herakla.
Ali sva su djeca ista u svim parkovima
– dok otvorenih usta jurcaju za loptama.
Ovo je park ludih!
Neki starac već satima jede svoj objed!
Pet opatica: špijunke!
Crtam stablo
Djeca zaviruju preko mojih leđa
I ne primjećuju
zloduha kojeg sam smjestio između lišća.
Prvi pijanac se pojavljuje
i odlazi na najsunčanije mjesto.
Još tjedan dana i stiže proljeće.
Ne izgleda mi da će više lišća pomoći ovom drveću.
Ali više sunca neće škoditi.
Vjerojatno će nanovo obojiti klupe.
Tiho je u parku!
Kamo li su nestale opatice?
Starac još uvijek žvače svoj ručak.
Zaboga! neke majke su zaboravile dječja kolica.
Ali bio sam i u luđim parkovima.
Central park je čisto ludilo; Prospect park još je luđi.
Ah, Washington Square park: ostarjeli igrači šaha
Tip s kornjačom za čiji je oklop ljepljivom vrpcom zalijepio lutku
Pudlice, afganistanski hrtovi, doge i sijamske mačke na uzicama
svi mokre u parku nužniku
Mnoštvo narkosa drhtavim rukama gestikulira o svemiru
Pjesnici slikari muzikanti čudaci skitnice Crnci
svi sjede uokolo
i gledaju u djevojke bez gaćica.
Onaj je napokon završio s objedom.
A ja sam završio crtati stablo.
Ali hoće li će se majke vratiti?
Bronx park, i zoološki vrt!
Pingvini: kraljevski pingvini,
Humboldtovi pingvini gušani,
i varani!
Vjerujem da ću i ovo proljeće provesti u Parizu.
Groblja su jako slična parkovima. Čak bolja.
Naravno, parisko groblje (ono veliko)
nije lijepo kao ono u Charlestonu,
ni tako tiho, a nema ni toliko puno drveća.
Ali na groblju barem nećete naići na
starce koji vječito jedu svoje ručkove
niti na majke što zaboravljaju dječja kolica.
U Božjem parku nema razigrane djece.
*Izabrao i preveo s engleskoga Vojo Šindolić