Deset cyberpunk filmova koje možda niste gledali
Cyfer 01 S

Photo: Union Films

Hakeri i kiborzi u pop kulturi

Ako većinu slobodnog vremena provodite ispred velikih i malih ekrana, jasno vam je kako cyberpunk trenutačno proživljava svoju veliku renesansu. U manje od godinu dana dobili smo amerikaniziranu inačicu anime klasika Ghost in the Shell, dugoočekivani nastavak Blade Runnera, skupu Netflixovu seriju Altered Carbon te novu sezonu već kultnog Black Mirrora.

Uskoro nam u kina stiže i Igrač broj 1, SF spektakl u režiji Stevena Spielberga koji će nam otvoriti neke nove virtualne vidike, a već se neko vrijeme šuška o rebootu Matrixa te bezbroj puta odgađanoj ekranizaciji epohalnog Neuromancera Williama Gibsona.

Distopijska atmosfera, futurističke urbane vizure, hakeri, kiborzi , umjetna inteligencija i virtualna stvarnost ponovno su u žarištu zanimanja pop-kulture, što i ne čudi previše, s obzirom na to da nam svakodnevica sve više nalikuje tehnološko-društvenim vizijama iz SF filmova i romana, a ne treba zanemariti ni to što je estetika osamdesetih još uvijek u trendu, a upravo tada je cyberpunk zaživio u pravom smislu.

Najpoznatije predstavnike filmskoga cyberpunka, poput Blade Runnera, Matrixa, Trona i Hakera, vjerojatno ste odgledali i više puta, a sada je vrijeme da vam skrenemo pozornost na neka manje poznata djela koja pripadaju ovome podžanru ili se u većoj mjeri koriste njegovim motivima. Predstavljamo vam izbor cyberpunk filmova koji su vam možda promakli, ali svakako biste ih trebali uvrstiti na svoju listu za gledanje.

Alphaville (1965.)

Alphaville se pojavio petnaestak godina prije nego je cyberpunk uopće dobio ime, ali iz današnje vizure sasvim je jasno kako kultno djelo Jean-Luca Godarda predstavlja svojevrsnu preteču podžanra. Noirovska detektivska priča odvija se u futurističkom gradu Alphavilleu (koji izgleda kao Pariz šezdesetih), a kojim vlada moćno i ne baš dobronamjerno inteligentno računalo. Neobičan, stiliziran i žanrovski eklektičan, Alphaville je jedan od ranijih filmova koji su se ozbiljnije pozabavili motivima umjetne inteligencije i tehnološke dehumanizacije.

Cherry 2000 (1987)

Cherry 2000 spada u kategoriju filmova koje ne krasi neka posebna umjetnička kvaliteta, ali svakako pružaju dobru dozu “guilty pleasure” zabave. Dobro došli u futurističku 2017. godinu u kojoj je dobar dio SAD-a pretvoren u postapokaliptičnu pustaru, a seksi robotice su uobičajena pojava (ali i sklone kvarovima). Film u režiji Stevea De Jarnatta u vrijeme premijere neslavno je propao u kinima, a danas se ponajviše pamti po upečatljivoj pojavi (crvenokose) Melanie Griffith.

Tetsuo: Željezni čovjek (1989.)

Tetsuo je prava poslastica za sve one koji uživaju u bizarnim “filmovima s ruba” koje je gotovo nemoguće strpati u konkretne žanrovske ili trendovske ladice. Kultni uradak redatelja Shin’ye Tsukamota prati metamorfozu glavnog junaka u ljudsko-strojni hibrid, što rezultira nizom nevjerojatnih prizora iz “WTF” kategorije. Jedinstveni mješanac tjelesnog horora, cyberpunka i eksperimentalnog filma teško je uopće opisati riječima, ali jedno je sigurno: svatko tko ga pogleda, neće ga tako lako zaboraviti.

Do kraja svijeta (1991.)

Početkom devedesetih cyberpunka se prihvatio i kultni njemački redatelj Wim Wenders (Nebo nad Berlinom) koji je radnju svoje trosatne SF drame Do kraja svijeta smjestio u tada futurističku 1999. godinu. Osim što se na zanimljiv način pozabavio virtualnom stvarnošću i milenijskim fobijama, Wenders je nakrcao film i bogatim soundtrackom na kojem su se našli zvučni izvođači kao što su U2, Neneh Cherry, R.E.M i Talking Heads.

Nirvana (1997.)

Na valu cyberpunk trenda devedesetih pojavila se i Nirvana talijanskog redatelja Gabrielea Salvatoresa (Mediterraneo), futuristička drama o programeru računalnih igara (Cristopher Lambert) koji pokušava otkriti sudbinu svoje nestale djevojke, dok mu istovremeno glavobolje zadaje virtualni lik iz videoigre koji je slučajno razvio inteligenciju. Ako volite tech noir atmosferu i “bladerunnerovske” vizije budućnosti, Nirvani biste svakako trebali dati šansu.

Hotel Nova ruža (1998.)

Više korporativni high-tech triler nego SF, Hotel Nova ruža danas je gotovo potpuno zaboravljeni uradak, unatoč tome što iza njega stoje kultni redatelj Abel Ferrara i ugledna glumačka ekipa na čelu s Christopherom Walkenom, Willemom Dafoem i Asijom Argento. Zbog sporoga ritma i hermetičnoga ugođaja, Ferrarin film mnogima vjerojatno neće najbolje sjesti, ali ljubiteljima cyberpunka mogao bi biti posebno interesantan jer je riječ o ekranizaciji istoimene priče Williama Gibsona, najpoznatijeg predstavnika podžanra.

Avalon (2001.)

Ako volite anime klasik Ghost in the Shell, ime Mamorua Oshiija vam je zasigurno poznato. Ugledni japanski filmaš stoji i iza Avalona, zanimljivog igranofilmskog uratka snimljenog u japansko-poljskoj koprodukciji, čija se radnja vrti oko virtualnih igara i simulirane stvarnosti. Preporuka za sve ljubitelje Matrixa!

Amater (2002.)

Vincenzo Natali redatelj je koji je svojedobno privukao značajnu pozornost filmofila svojim SF hororom Kocka, a dugo se vremena spominjao i u kontekstu potencijalne ekranizacije Neuromancera koja je na kraju ipak završila na ledu. Njegovu viziju Gibsonova klasika očito nećemo nikad vidjeti, premda mu, ako je suditi po Amateru, cyberpunk sasvim dobro leži. Riječ je o uzbudljivom SF trileru hičkokovske atmosfere koji nas uvodi u svijet korporativne špijunaže i visoke tehnologije, a koji djeluje kao da je nastao u glavi velikog Philipa K. Dicka. Drugim riječima, izvrstan izbor ako volite priče s neočekivanim obratima u kojima ništa nije onako kako se na prvi pogled čini.

Trgovac snovima (2008.)

Trgovac snovima, dugometražni prvijenac Alexa Rivere, odvodi nas u Meksiko bliske sutrašnjice gdje troje protagonista pokušava pomrsiti planove moćne korporacije. Solidan distopijski uradak donosi nekoliko upečatljivih ideja i koncepata (poput prikaza rada “na daljinu” u budućnosti) te se u velikoj mjeri dotiče tema društvene nejednakosti i izrabljivanja. Film je svojedobno bio poprilično zapažen na festivalima, premda se o njegovu autoru poslije nije baš previše čulo.

Automata (2014.)

Film u režiji Gabea Ibáñeza ukratko se može opisati kao “onaj s Banderasom i robotima”. Prva polovica Automate vuče snažnu inspiraciju iz Blade Runnera, dok druga poprilično podsjeća na Pobješnjelog Maxa, a kroz cijelu priču protežu se uobičajene žanrovske teme o usponu umjetne inteligencije i sumraku ljudske civilizacije. Premda nije riječ o posebno originalnom filmu, Automata je sasvim pristojan dodatak filmskom maratonu s predznakom cyberpunka.

*Sa dozvolom uredništva tekst prenosimo s prijateljskog portala Plan B

Oceni 5