Hiljadu devet stotina i sedamnaesti katolički Uskrs
Cijeli dan ruje Nečisti Netko po mojoj duši.
O, sada
kad se u prokletima kotlovima luđačke Evrope
kuhaju krvava srca,
i kad gladne djevojčice plaču na kiši i mole hljeb,
i kad se sve ždere i razdire i kune,
na Uskrs,
danas,
kad se daruju po crkvama jaja i kolači,
i teče krv,
i vjetar nosi talasje oblačno
i pjesnike
koji bez ravnoteže i uporišta i smjera lijeću po
vjetrovima,
samo lijeću i kukaju,
eto, danas, na Uskrs,
ja plačem na Sajmištu.
Sve je razoreno
i panorame viču i vuci laju,
I talijani s pijemonteškom zvijezdom,
i Madžari s kletvom madžarskom,
i Rusi s laži slavjanskom,
i naši domaći od Dvadesetipete i žene, i sve je to Uskrs
rimokatolički hiljadu devet stotina i sedamnaesti.
I teče krv zbog žene.
A onda je netko donio među panorame
drvenog Hristosa sa crvenom zastavom,
i tekle su vučje suze, a ljudi su se klali,
na Uskrs, na Uskrs.