Poezija bunta i otpora
Tttle 02 S

Photo: Marcel Duchamp

Himna javnom nužniku

U grudima bučnog Trga Republike
Kraj crnih čistača i roze fenjera
Duše s ljudskim mesom leče večne muke
Građana, seljaka, lumpenproletera.

Ko nužnika nema ovde će da svrati
I ko pije pivo i ko nema drage,
Ali gladnom nije ni tu lako srati,
O, javni nužnici, vi niste za gladne!

Zadah ljudskog tela osvaja trotoar
I par se penje iz nužnika gusta
To se puši muškost duša uz pisoar
Dok mu bez milosti pišaju u usta.

Uzdah olakšanja tu život veliča
Ko Boga poznaje taj ga tu susreće,
Sa zida se nemo smeši skica-pička
I pesnički zanos hvata nas od sreće.

Drugo je kad smrtik mora nešto više
I kada u nuždi zatraži kabinu
Izdaju mu tada potvrdu gde piše
Redni broj za novu klozetsku sudbinu.

Tu ”Gradska čistoća“ pod brojem te vodi
U kabine crne s mehanizmom satnim,
Za deset minuta tu ćeš na slobodi,
Za pedeset para ko Bog moćni srati.

A zatim ćeš lako ko posle pobede
Stupiti u život uzdignuta čela
I ljubiti žene, čitati novine,
Pa jesti ponovo suđena ti jela.

Na istome trgu javno i jeftino
Da l’ će i budući imati o, Muzo,
Za katarzu duše tako mesto fino,
Za pedeset para klozet s brisoguzom?!

Kad nam život prođe, kad vekovi minu,
Tad će druge vojske, tad će druge vlasti,
Žrtvovane biti za istu suštinu,
Al’ javni nužnici ne smeju propasti!

1972.

Oceni 5