XXZ magazin preporučuje
Fisha 07 S

Photo: Pinterest

Horor je odmah tu iza ćoška

Film

The Third Wife (2019)

Debitantski film rediteljke Ash Mayfair prati četrnaestogodišnju May koja postaje treća supruga bogatog zemljoposednika u Vijetnamu XIX veka. Priča o trećoj ženi je, što modernog gledaoca uznemirava, i priča o odrastanju, a ugao mlade May dragocen je medijum za doživljaj sveta koji pripada muškarcima, i u kojem je žena interesantna tek kao dodatak i bračno pomagalo.

Priča je smeštena u ruralni Vijetnam s kraja XIX veka, a u centru je May (igra je Nguyen Phuong Tra My), koja se domaćinstvu pridružuje, te se priključuje ostalim suprugama. Sukobi počinju da bujaju ispod maske od rituala i pristojnog ponašanja, a sklapaju se i neki neočekivani savezi, u trci ka jedinom cilju: da se suprugu proizvede muški naslednik. Usred tajnih afera i zabranjenih želja May traži svoje mesto, pa i sama usvaja ponašanja koja bi mogla da je dovedu u opasnost, što je samo vrh ledenog brega u borbi za poziciju na lestvici koju su već okupirali brojni članovi domaćinstva.

Film kao da se preliva iz ekrana, i gledaoca hipnotiše vizuelno besprekornim scenama, pa ovaj, skoro potpuno nesvestan, i sam počne da učestvuje u spletkama i sitnim zločinima koji su svojstveni samo čoveku.

Yesterday (2019)

Šta se desi kada svet iz kolektivne memorije izbriše muziku i postojanje Beatlesa prikazuje ova romantična komedija - nimalo isprazna, ali dovoljno pitka za bezbrižno popodne. Na samom početku filma planeta se suočava sa kratkotrajnom katastrofom koja traje svega desetak sekundi i nakon koje se naizgled sve vraća u normalu. Osim što se, kako glavni junak postepeno saznaje, a i mi zajedno s njim, niko ne seća da su nekad postojali Beatlesi. Njihova muzika živi još jedino u njegovom sećanju, a način na koji će je on ponovo predstaviti ostatku sveta predstavlja i glavni zaplet.

Možda je najvažnije postignuće ovog filma to što uspeva Beatlese da vrati u sferu interesovanja šire publike, i to one najmlađe, čiji dobar deo nije čuo za njih ili ih ne smatra dovoljno relevantnim.

Tako „Yesterday“ predstavlja i malu lekciju o rokenrolu i istoriji savremene muzike upravo za one koji su i najagilniji konzumenti popularne kulture. Ako je i jedan tinejdžer naučio nešto (više) o Beatlestima i poželeo da ih sluša, misija je uspela.

TV serije

The Devil Next Door (2019)

Moderan čovek postao je svestan da je pravi horor odmah tu iza ćoška, i da su čudovišta odavno izašla iz ormara, ali bez čudovišnih atributa koji bi ih odmah odali. John Demjanjuk – koji je osamdesetih godina prošlog veka bio optužen da je u stvari Ivan Grozni, bivši čuvar u logoru Treblinka – centralna je figura nove Netflixove dokumentarne serije The Devil Next Door.

Demjanjuk, emigrant iz Ukrajine, je 1985. godine uhapšen kao ratni zločinac, te prepoznat kao jedan od najozloglašenijih čuvara iz logora smrti Treblinka, u kojem je živote izgubilo preko 850 hiljada žena, dece i muškaraca. Serija priča priču u pet epizoda, i gledaocu približava suđenje koje je potpuno okupiralo pažnju javnosti u to vreme.

Optuženi nikada nije odustao od tvrdnje da se radi o pomešanim identitetima, uprkos tome što su oni koji su preživeli Treblinku svedočili o tome da prepoznaju čoveka pred sobom, i da je upravo on monstrum Ivan Grozni. Bila je to i poslednja prilika da se čuju oni koji su preživeli Holokaust, budući da ih je, kako su godine prolazile, bilo sve manje, i da se dođe do pravde za one koje su progutali užasi logora smrti.

Babylon Berlin (2017-)

Nemačka serija rekordne gledanosti je sa svoje prve dve sezone prikovala svet za ekrane. Mnogi portali pišu da se nova željno iščekuje kako u Aziji, tako i u Africi, Americi, a naročito u Evropi, koja je večito u nekim mukama i na prekretnicama, u posledicama ludila ili pripremi novog. „Babylon Berlin“ nam upravo takvo vreme i oslikava – Nemačku 1929, uspon nacista, njihovu borbu protiv komunista, dekadenciju velikog prljavog grada usred ideološko-političkih previranja...

Uz odlično napisane i izgrađene likove i njihove pojedinačne priče koje se ni na trenutak ne utapaju u opštim mestima vezanim za doba koje svi mislimo da poznajemo, ova serija ima sve: sjajan scenario, režiju, glumu, kostim, muziku, odnosno – ceo paket – koherentan, do tančina osmišljen i uspešno realizovan, a uz to neverovatno uzbudljiv i nimalo predvidiv.

Kako je treća sezona u postprodukciji i u planu za prikazivanje na jesen 2020. godine, pravo je vreme da se podsetimo ili po prvi put pogledamo prve dve sezone.

Knjige

Ludilo, Tomas Bernhard

Za definiciju kratke priče mogla bi da se uzme tvrdnja da je ova forma „način da se čitaocu kaže sve, a da mu se ne oduzme mnogo vremena,“ što Bernhard poštuje, iako oduzima nešto drugo – nadu da bi svet ipak mogao da bude bolje mesto.

Bernhard, jedan od najznačajnijih austrijskih pisaca druge polovine XX veka, u svojim proznim i dramskim delima skoro uvek opisuje očajničku borbu pojedinca u procesu nezadržive destrukcije svega postojećeg. Junaci obično doživljavaju potpuni neuspeh u razumevanju stvarnosti, koja na kraju i nije ništa drugo do nametnuta slika sveta.

Rečenica „Mrzim ljude, ali su oni istovremeno i jedini razlog što živim“ je možda najkorisniji ključ za razumevanje Bernhardovih priča, ali i sveta koji nas danas okružuje.

Video igre

Outlast

Video igra Outlast nije ništa novo, budući da se prvi deo pojavio još 2012, ali je to ne čini ništa manje strašnom. Posebno ako se igra noću i kad je tišina.

Radi se o video igri u prvom licu, koja počinje u trenutku kada freelance novinar Miles Upshur stiže u azil Mount Massive, a nakon što je primio mejl u kojem se tvrdi da se u instituciji sprovode eksperimenti nad pacijentima. Upshur u azil stiže u sred noći, sam je, a atmosfera je takva da je slučaj jeziv čak i kada se ništa ne događa. Tome doprinose i muzički efekti, te virtuelni vetrovi zbog kojih grane izgledaju kao nešto što nije deo fiksiranog stabla.

Zbog svega opisanog nije lako da se stigne do kraja igre, a posebno zbog toga što glavni junak nije borac, već novinar čiji je zadatak da snimi ono što se dešava, i beži koliko ga noge nose. A nema se uvek gde pobeći.

Pesma

George Michael, This Is How (We Want You To Get High)

Nedavno se za potrebe filma „Last Christmas“ pojavila dosad neobjavljena pesma Georgea Michaela, jedna od poslednjih koju je snimio u studiju, a za koju je napisao i tekst. Romantična komedija „Last Christmas“ ne samo da nosi ime jednog od njegovih najvećih hitova (nastalih dok je bio u grupi Wham!), već je i radnja inspirisana samom pesmom, a soundtrack ispunjen njegovim pesmama.

Iako kritičari nisu tako blagonakloni prema filmu, George Michael je dok je bio živ učestvovao u projektu i odobrio ga. Uostalom, i da sve zakaže, njegove pesme ostaju da žive.

*Kontrapreporuke

Crawl (2019)

Iako se našao na mnogim horor listama, pa ga opisuju kao nešto što je „loše, ali dobro,“ Crawl ne zaslužuje da mu se posveti vreme, osim ako niste gladni džinovskih aligatora u čijem ponašanju nema nikakve logike.

Film nervira kako zbog krupnih, tako i zbog sitnih grešaka, i gledaoca tera da se zapita da li su aligatori večito gladni, ili samo toliko mrze čoveka da iz mržnje jedu i na silu. Likovi nisu razvijeni, pa, to im se mora priznati, zubate zveri imaju više osobina od svojih ljudskih kolega. To ipak nije dovoljno, budući da bića iz močvare izgledaju kao da su pobegla iz crtanog filma, a ljudski junaci iz neke bajke u kojoj ljudi imaju hektolitre krvi, pa krvare stalno, ali bez posledica. 

The Affair (2014-2019)

Nedavno se (ne)slavno završila „The Affair“, serija koja bi mogla izbeći onaj prefiks „kontra“, naročito ako uzmemo u obzir prve dve sezone. Od treće se stvari blago rečeno komplikuju, iako osnovna ideja, a naročito gluma ostaju bez premca do samog kraja. Više o putu ove serije od sjaja do očaja čitajte ovde.

Oceni 5