Priče bez početka i svršetka
braca hodac

Photo: Braca Stefanović

Hrvoje Jurić: U smrt

hoda, polako. čini mu se kako mora prvo napraviti nekoliko koraka unutar cipela da bi napravio jedan stvarni korak, da bi stvarno obilježio stazu svojim hodom. unutar cipela ili glave: hoda, teškim koracima, hoda; stazom: hoda. dan je kao stvoren za takav hod, sve se urotilo protiv kretanja, stoji i ne ide. još sinoć sve je obećavalo laganu smrt. ovo sad nije ni nalik tome. ovo sad – kalvarija a ne metak u potiljak. ovo sad je kraj koji nikad neće doći, ovo sad je uspon u smrt a ne iznenadan pad. ovo »sad« je baš sad a po svoj prilici će i ostati.

nema prostora za razmišljanje: hod je isisao sav sadržaj koji bi inače izvirao na razmeđi tijela i svijeta. ni straha nema, samo muka – nema odrješenja.

više od dovršenih koraka, trenuci u kojima noga zastane pa zalebdi u zraku odaju pulsirajući vakuum. nema ni jedne rupice u mekanim zidovima okoliša, da pripusti neki znak koji bi dao naslutiti da će sjekira pasti, oči se zatvoriti pred fijukom čelika, da će nastupiti mrak, usred sunčanog jutra, mrak, usred sunčanog jutra.

Oceni 5