I život ćeš preživjeti

Prije nego što kreneš

sjeti se

metak uperen u sebe uvijek pogađa
daljina je nepostojeća
a meta poznata

ako te se tijelo oslobodi
svako drugo biće vješalica
na koju ćeš se uzaludno kačiti

ako ne ispustiš sebe, preživjećeš:

riječi kojima će biti tijesno pa će pucati
udah koji će trčati brže od izdaha
želju kojoj nije ni vrijeme ni mjesto
trenutak koje ne zna tablicu množenja
prostor hladan sav od ćoškova
stvari pred kojima ako dovoljno šutiš odaju tajne
vjetar koji mijenja boju vlasima

i život ćeš preživjeti
daleko od mogućnosti da to dokažeš
onima koji ostaju

Na akciji

gaće s natpisom Moscow i lovačke paštete
snijeg je paučinast i mek
kad ga pritisnem
bježi pod đonove
ulice su puste
roletne svučene
ulični pas spava na betonu
pored jastuka za baštenske stolice
skrivam šake u džepove
kad stisnem prste pukne
nosim dvije kape
staklo izloga me ne prepoznaje
stubovi su ranjeni smrtovnicama
stanovi živim ljudima
plašim se snova
java mi je dosadna
bolujem od viška koraka
život je igra neuhvatljiva za ramena

nešto kao pozdrav suncu

poznajem ljude
koji se za sve dobro pripreme
naprave planove
koga posjetiti
gdje odsjesti
šta pojesti
s kim popiti
ja ugazim u sve
kao u govno
gledajući u nebo
i smiješeći se mjesecu
onda trljam nogama zemlju
dok čistim obuću tražim djetelinu
sa više od tri lista
a sunce sija li sija
za one koji dobro znaju
kad gdje i s kim
treba da ga pozdrave