Review: The Jesus and Mary Chain - Damage and Joy [Warner, 2017]
Jesus 01 S

Photo: www.pexels.com

Idealno rastrgan povratak

Damage and Joy prvi je album braće Reid nakon 19 godina, no za njih se, izgleda, malo toga promijenilo. Bendovi koje su JAMC očigledno zadužili poput Black Rebel Motorcycle Club, The Kills, The Raveonettes ili Glasvegas u međuvremenu su postigli uspjeh pa potom i izblijedjeli pod svjetlima pozornice, no braća ionako imaju formulu koja funkcionira izvan trendovskih okvira. Oduvijek podjednako oslonjeni i na tradicionalistički pop rukopis i zvukovni bombast, Reidovi su se u startu profilirali kao majstori rock'n'roll patosa, no Damage and Joy potvrđuje da su sposobni tu mladenačku energiju i disfunkciju uspješno precrtati i u srednju dob. Istini za volju, nema ovdje ničeg pretjerano novog.

Unutar 53 minute našlo se mjesta za tipično reidovsku kombinaciju cinizma i naklona rock klišejima. “Los Feliz (Blues and Greens)” velika je sveamerička balada čiji naivni sentiment otvorenog prostora neprekidno graniči s parodijom, “War on Peace” počinje kao pastoralna balada, a završava u motoričkoj kraut rock eksploziji, dok najluđa pjesma albuma “Simian Split” priziva neukusno stihoklepstvo hitova poput “Reverence” progovarajući iz usta fiktivnog ubojice Kurta Cobaina.

Premda nipošto nije savršen, čak ni jako dobar, Damage and Joy zapravo je idealan povratak za The Jesus and Mary Chain, savršeno utjelovljenje njihovog dualiteta, rastrgan između dva brata, buke i melodije, starog i novog, masovne kulture i artističkog nagona, ali na kraju ipak pomiren s proturječjima.

Ukratko: Povratak dva teška brata.

*Tekst Karla Rafanelija prenosimo sa prijateljskog, glazbenog bloga Lake note, sa dozvolom uredništva

Oceni 5