Igor Borozan: Konac osamdesetih
Gluho je poslijepodne,
konac osamdesetih
Sve što se kreće, zaleglo
u rijeku, bazen, zamračen stan
U svojoj sam sobi, zavaljen
čitam kaubojski roman
Na požutjelim stranicama, poneka
sasušena špica paradajza
Neko je, prije mene, uz salatu prolazio
istim tekstom, istom pustinjom
kroz Nevadu
Čujem, kako kanjonom između zgrada
ravnomjerno odzvanja:
teeeng
teeeng
teeeng
Pitam se, ko to od dječurlije, danas
nije otišao na kupanje
Ko se dočepao nove gumene lopte
i upravo je, sretan
pepa po vrelom asfaltu
Sve dok za brdo ne zađe sunce,
koš će biti samo njegov
Slušam, zvuk ljeta:
teeeng
teeeng